O izdanju

01. Suština dove u Kur’anu i arapskom jeziku

Allah kaže u Časnom Kur’anu: „Gospodar vaš je rekao: ‘Molite Me, Ja ću vam se odazvati’“ (Gafir 40:60). U arapskom jeziku korijen d-‘-v (د ع و) označava poziv, obraćanje i molbu. U kur’anskom tekstu ovaj se korijen javlja 207 puta, od čega se 205 ajeta neposredno odnosi na molitvu. Imam Ebu Sulejman el-Hattabi suštinu dove definirao je kao iskazivanje robovske duboke duhovne potrebe (iftikar — إِفْتِقَارٌ) pred Stvoriteljem i potpuno odricanje od vlastite snage i moći (et-teberri minel-hauli vel-kuvve — التَّبَرِّي مِنَ الْحَوْلِ وَالْقُوَّةِ).

Kadi Ebu Bekr ibn el-Arebi definisao ju je kao traženje brige i pomoći roba od svoga Gospodara (istid‘a al-‘abd rabbahu al-‘inaja va istimdaduhu al-ma‘una).

02. Du'a al-mes'ele i du'a al-'ibade

Šejhul-islam Ibn Tejmijja i imam Ibnul-Kajjim pojasnili su da se kur’anske dove dijele na dvije kategorije. Du'a al-mes'ele (دُعَاءُ الْمَسْأَلَةِ) jeste molba: konkretno traženje dobra ili otklanjanja štete, bilo da se radi o oprostu, uputi, zdravlju, opskrbi ili izbavljenju od Vatre. Du'a al-'ibade (دُعَاءُ الْعِبَادَةِ) jeste ibadet: veličanje, priznavanje Allahove jednoće, tesbih i namaz. Čineći ibadet, čovjek samim djelom traži nagradu i zaštitu.

Ibn Tejmijja je ukazao na mudrost toga što većina kur’anskih dova počinje imenom „ar-Rabb“ (الرَّبّ): ono ukazuje na stvaranje, opskrbljivanje, staranje, popravljanje stanja i zaštitu — ono što odgovara suštini traženja pomoći.

03. Vrednost prenesenih dova

Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „I pouči On Adema imenima svih stvari…“ (El-Bekara 2:31). Dove objavljene u Kur’anu i prenesene od Vjerovjesnika Muhammeda (neka su Allahov mir i blagoslov na njega) (el-ed‘ijje el-me’sure — الْأَدْعِيَةُ الْمَأْثُورَةُ) imaju apsolutnu prednost nad svim dovama koje čovjek sam sastavi. Odlikuju se sveobuhvatnošću značenja (džami‘ el-kelim — جَوَامِعُ الْكَلِمِ), savršenstvom adaba dove i sigurnošću da u njima nema pretjerivanja ni grešaka. Pozivamo svakog muslimana da nauči napamet ove kur’anske dove, obraća se njima svome Gospodaru i njima podučava svoju porodicu i djecu.

04. Pet gramatičko-retoričkih oblika dove

U arapskoj retorici (balaga), govor upućen od stvorenja Stvoritelju gubi zapovjedni karakter i postaje ponizna molba. U Kur’anu se dova izražava kroz pet oblika.

• Imperativ (fi'l al-amr — فِعْلُ الْأَمْرِ). „Podari“, „Oprosti“, „Učvrsti“ — više od 230 konteksta.
• Zabranjujuće konstrukcije (asalīb an-nahj — أَسَالِيبُ النَّهْيِ). Molba za otklanjanje zla: „Ne kazni nas“, „Ne skreći naša srca“.
• Masdar u funkciji zamjene (al-masdar an-na'ib — الْمَصْدَرُ النَّائِبُ). Sažete formule skrušenosti, naprimjer „Gufranaka“ (2:285).
• Opis stanja potrebe (lisan al-hal — لِسَانُ الْحَالِ). Musaove riječi: „Gospodaru moj, potreban sam svakog dobra koje mi spustiš“; Ejjubove riječi: „Zlo me je zadesilo“.
• Retoričko pitanje (asalīb al-istifham — أَسَالِيبُ الِاسْتِفْهَامِ). Musaove riječi: „Zar ćeš nas uništiti zbog onoga što su učinili nerazumni među nama?“

05. Zašto zbirka sadrži 60 dova od više od 230

Ako se polazi od strogog gramatičkog oblika, imperativ (fi‘l el-emr — فِعْلُ الْأَمْرِ), upućen odozdo prema gore — od stvorenja Stvoritelju — u Kur’anu se javlja više od 230 puta. Međutim, u ovu akademsku zbirku uvršteno je upravo 60 kanonskih dova, odabranih prema sljedećim šerijatskim i metodološkim kriterijima.

• Kriterij subjekta. U zbirku su uvrštena isključivo blagoslovljena obraćanja vjerovjesnika i poslanika (mir neka je s njima), čestitih vjernika i meleka koji nose Arš. Povici stanovnika Vatre, dove zlikovaca i molba Iblisa da mu se odgodi kazna isključeni su jer su u Kur’anu navedeni kao eshatološka pouka, a ne kao primjer za praksu.
• Objedinjavanje značenjskih cjelina. Molitveni tekstovi koji obuhvataju više ajeta (naprimjer, 2:127–128, 2:285–286, 3:191–194, 25:65–74) objedinjeni su u cjelovite formulacije, a ne podijeljeni na zasebne fraze.
• Naglasak na dovi-molbi. Odabrane su gotove dove koje sadrže neposredno ili posredno traženje dobra i spasa te su idealne za učenje napamet i učenje u namazu (du‘a el-mes’ele — دُعَاءُ الْمَسْأَلَةِ).