رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنْفُسَنَا، وَإِنْ لَمْ تَغْفِرْ لَنَا، وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ.
رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنْفُسَنَا وَإِنْ لَمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ
Učitavanje audija nije uspjelo. Pokušajte ponovo kasnije.
Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti među gubitnicima.
Oblik dove: izražavanje potrebe i priznanje grijeha (الإقرار بالذنب). Prva dova u historiji čovječanstva kojoj je Allah poučio Adema kako bi se pokajao (tevba).
Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija
Tada im je Allah ukazao blagodat pokajanja i primio ga. Priznali su grijeh i zatražili od Allaha oprost, pa su rekli: „Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti među gubitnicima.“ To jest: „Počinili smo grijeh koji si nam zabranio i nanijeli sebi štetu počinivši ga. Učinili smo ono što vodi u gubitak ako nam ne oprostiš tako što ćeš ukloniti posljedice grijeha i njegovu kaznu, i ako nam se ne smiluješ primanjem našeg pokajanja i sačuvanjem od sličnih grijeha.“
Allah im je to oprostio: „Adem se nije pokorio svome Gospodaru i zalutao je. Zatim ga je njegov Gospodar odabrao, oprostio mu i uputio ga.“ (Ta-Ha, 20:121–122) A Iblis je ustrajao u svojoj oholosti i nije odustao od neposlušnosti. Ko bude poput Adema, pa prizna grijeh, zatraži oprost, pokaje se i odustane od grijeha kada ga počini, njegov Gospodar će ga odabrati i uputiti.
A ko bude poput Iblisa, pa nakon što počini grijeh nastavi činiti sve više grijeha, takav će se samo još više udaljiti od Allaha.
Tefsir imama Ibn Kesira
Ed-Dahhak ibn Muzahim je o riječima: „Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti među gubitnicima“ rekao: „To su riječi koje je Adem primio od svoga Gospodara, Uzvišenog i Silnog.“
Tefsir el-Begavija
„Gospodaru naš, sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti među gubitnicima.“
U djelu „Al-Mustadrak“ od El-Hakima (2/375) prenose se predaje o tome kako je Adem plakao i izgovarao ove riječi nakon što je napustio Džennet.