Dova za primanje i predanost

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

Molili su za sebe i svoje potomstvo da budu muslimani. Suština islama jeste da se srce ponizno pokori svome Gospodaru i da Mu se preda, što podrazumijeva i pokornost udova. „I pokaži nam obrede naše“ znači: poduči nas njima tako što ćeš nam ih pokazati i učiniti da ih vidimo, jer je to upečatljivije. Moguće je da se pod „obredima“ misli na sve obrede hadža, na šta upućuju kontekst i okolnosti.

Moguće je i da se misli na nešto šire: na cijelu vjeru i sve ibadete, kako ukazuje općenitost izraza. Riječ „nusk“ znači obožavanje, ali se u uobičajenoj upotrebi naročito odnosi na obrede hadža. Suština njihove dove bila je, dakle, molba da im podari uspjeh u sticanju korisnog znanja i činjenju dobrih djela. Budući da svakog roba, ma kakav bio, neizbježno pogađa manjkavost i da mu je potrebno pokajanje, rekli su: „I primi naše pokajanje! Ti si, zaista, Onaj koji mnogo prima pokajanje, Milostivi.“

I spomeni Ibrahima i Ismaila dok su podizali temelje Kuće i ustrajavali u tom veličanstvenom djelu. Pogledaj kako su bili ispunjeni strahom i nadom: uprkos tom djelu, molili su Allaha da ga primi, kako bi ono donijelo obilnu korist.

Tefsir imama Ibn Kesira

Uzvišeni kaže: „I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali: ‘Gospodaru naš, primi od nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi predanim muslimanima, a i od našeg potomstva zajednicu Tebi predanu. Pokaži nam obrede naše i primi naše pokajanje! Ti si, zaista, Onaj koji mnogo prima pokajanje, Milostivi.’“

Riječ el-kava‘id množina je od riječi ka‘ide i znači stubove i temelje. Uzvišeni govori: „Muhammede, spomeni svome narodu kako su Ibrahim i Ismail, mir neka je s njima, gradili Kuću i podizali njene temelje“, govoreći: „Gospodaru naš, primi od nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!“ Činili su dobro djelo, a ipak su molili Uzvišenog Allaha da ga primi.

Ibn Ebi Hatim bilježi predaju od Muhammeda ibn Jezida ibn Hunejsa el-Mekkija, od Vehba ibn el-Verda, koji je proučio: „I dok Ibrahim temelje Kuće podiže, zajedno s Ismailom: ‘Gospodaru naš, primi od nas…’“, a zatim zaplakao i rekao: „O Allahov prisni prijatelju, podižeš temelje Kuće Milostivog, a strahuješ da ti neće biti primljeno!“ Tako je Allah opisao stanje iskrenih vjernika riječima: „I oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, dok im srca strahuju…“ (El-Mu’minun, 60), odnosno, daju milostinju, troše imetak i čine dobra djela, a strahuju da im ona neće biti primljena.

O tome će, na odgovarajućem mjestu, biti naveden vjerodostojan hadis koji se prenosi od Aiše, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Neki komentatori Kur’ana kazali su da je Ibrahim podizao temelje, a Ismail upućivao dovu. Ispravno je da su ih obojica podizala i izgovarala dovu, kako će biti pojašnjeno. Buhari je ovdje zabilježio hadis koji ćemo navesti, a zatim i predaje povezane s tim događajem.

Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: „Abdullah ibn Muhammed prenio nam je: ‘Abdurrezzak nam je prenio: Ma‘mer nam je prenio od Ejjuba es-Sahtijanija i Kesira ibn Kesira ibn el-Muttaliba ibn Ebi Veda‘a — jedan od njih dodavao je na predaju drugoga — od Se‘ida ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: ‘Prve žene koje su upotrijebile pojas bile su zahvaljujući Ismailovoj majci. Napravila je pojas da bi sakrila tragove svojih stopala pred Sarom.

Zatim ju je Ibrahim poveo zajedno s njenim sinom Ismailom, dok ga je dojila, i ostavio ih kod Kuće, pod velikim stablom, iznad Zemzema, u gornjem dijelu mesdžida. U to vrijeme u Mekki nije bilo nikoga niti je bilo vode. Ostavio ih je ondje, a kod njih stavio torbu s hurmama i mješinu s vodom. Potom se Ibrahim okrenuo i krenuo.

Ismailova majka pošla je za njim i rekla: „Ibrahime, kuda ideš ostavljajući nas u ovoj dolini u kojoj nema ni ljudi ni ičega drugog?“ To mu je više puta ponovila, ali se on nije osvrtao. Tada ga je upitala: „Je li ti Allah to naredio?“ Odgovorio je: „Jeste.“ Rekla je: „Onda nas On neće napustiti“, pa se vratila.

Ibrahim je nastavio put. Kada je stigao do prijevoja, gdje ga više nisu mogli vidjeti, okrenuo se prema Kući, podigao ruke i uputio ovu dovu: „Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u dolini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog Hrama, Gospodaru naš, da bi molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih plodovima, da bi zahvalni bili.“ (Ibrahim, 37)

Ismailova majka nastavila je dojiti Ismaila i piti tu vodu. Kada je ponestalo vode u mješini, ožednjeli su i ona i njen sin. Gledala ga je kako se previja — ili je rekao: kako se valja po zemlji — pa je otišla jer nije mogla gledati kako pati. Našla je da joj je najbliža planina Safa, pa se popela na nju i pogledala niz dolinu ne bi li koga ugledala, ali nije vidjela nikoga.

Sišla je sa Safe i, kada je stigla do doline, zadigla je donji rub haljine, a zatim potrčala koliko je mogla, poput čovjeka koji se silno napreže, sve dok nije prešla dolinu. Potom je stigla do Merve, popela se na nju i pogledala ne bi li koga vidjela, ali nije vidjela nikoga. Tako je učinila sedam puta. Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zbog toga ljudi žureći hodaju između njih dvije.“

Kada se popela na Mervu, začula je glas. Rekla je: „Tiho!“, obraćajući se sebi, a zatim pažljivo oslušnula i ponovo čula glas. Rekla je: „Čula sam te! Ako možeš pomoći, pomozi!“ Ugledala je meleka kod mjesta Zemzem. On je petom — ili krilom — zagrebao zemlju dok se voda nije pojavila.

Ismailova majka počela je oko nje praviti udubljenje i rukom zahvatati vodu u mješinu, dok je voda i dalje izvirala. Ibn Abbas kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah se smilovao Ismailovoj majci! Da je ostavila Zemzem“ — ili je rekao: „da nije zahvatala vodu — Zemzem bi bio izvor koji teče.“ Zatim je pila vodu i dojila sina.

Melek joj je rekao: „Ne boj se da ćete biti izgubljeni, jer će ovdje biti Allahova Kuća koju će sagraditi ovaj dječak i njegov otac. Allah neće napustiti one koji su uz Njegovu Kuću.“ Kuća je tada bila uzdignuta iznad zemlje poput humka, a bujice su tekle s njene desne i lijeve strane. Takva je ostala sve dok nije prošao karavan plemena Džurhum — ili porodica iz Džurhuma — koji su dolazili putem Kedā’.

Smjestili su se u donjem dijelu Mekke. Ugledali su pticu koja je kružila iznad vode i rekli: „Ova ptica sigurno kruži nad vodom. Poznato nam je da u ovoj dolini nema vode.“ Poslali su jednog ili dvojicu izvidnika, koji su našli vodu.

Vratili su se i obavijestili ostale, pa su došli. Ismailova majka bila je kod vode. Upitali su je: „Dopuštaš li nam da se nastanimo kod tebe?“ Odgovorila je: „Da, ali nemate pravo na vodu.“ Rekli su: „U redu.“ Ibn Abbas prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je odgovaralo Ismailovoj majci, jer je voljela društvo.“

Nastanili su se ondje i poslali po svoje porodice, koje su im se pridružile. S vremenom su se tu nastanile brojne porodice iz tog plemena. Dječak je odrastao i od njih naučio arapski. Kada je stasao, svidio im se pa su ga oženili jednom od svojih žena.

Ismailova majka je umrla. Ibrahim je nakon Ismailove ženidbe došao da obiđe svoje bližnje, ali nije zatekao Ismaila. Upitao je njegovu ženu gdje je, a ona je odgovorila: „Otišao je da nam potraži opskrbu.“ Zatim ju je upitao o njihovom životu i stanju.

Rekla je: „Živimo teško, u oskudici i nevolji“, pa mu se požalila. Ibrahim joj je rekao: „Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i reci mu da promijeni prag svojih vrata.“ Kada je Ismail došao, kao da je nešto naslutio. Upitao je: „Je li nam iko dolazio?“

Odgovorila je: „Jeste, došao je neki starac takvog i takvog izgleda. Pitao je za tebe, pa sam mu odgovorila. Pitao me kako živimo, a ja sam mu rekla da smo u teškoći i nevolji.“ Upitao je: „Je li ti nešto poručio?“ Rekla je: „Jeste.

Naredio mi je da ti prenesem selam i da promijeniš prag svojih vrata.“ Ismail je rekao: „To je bio moj otac. Naredio mi je da se rastanem od tebe. Vrati se svojoj porodici.“ Zatim se razveo od nje i oženio drugom ženom iz tog plemena.

Nakon nekog vremena Ibrahim je ponovo došao, ali ni tada nije zatekao Ismaila. Ušao je kod njegove žene i upitao je za njega. Odgovorila je: „Otišao je da nam potraži opskrbu.“ Upitao je: „Kako ste?“ i raspitivao se o njihovom životu i stanju.

Rekla je: „Dobro smo i u obilju“, pa je zahvalila Allahu. Upitao je: „Šta jedete?“ „Meso“, odgovorila je. „A šta pijete?“ „Vodu.“ Ibrahim je rekao: „Allahu moj, blagoslovi im meso i vodu!“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Tada nisu imali žitarica; da su ih imali, molio bi i za njih.

Ko se u Mekki hrani samo tim dvjema stvarima, one mu neće odgovarati.“ Zatim je rekao: „Kada ti dođe muž, prenesi mu selam i reci mu da učvrsti prag svojih vrata.“ Kada se Ismail vratio, upitao je: „Je li vam iko dolazio?“ Odgovorila je: „Jeste, došao nam je starac lijepog izgleda.“

Pohvalno je govorila o njemu. „Pitao me za tebe, pa sam mu odgovorila. Pitao me kako živimo, a ja sam mu rekla da smo dobro.“ Upitao je: „Je li ti nešto poručio?“ Rekla je: „Jeste. Selami te i naređuje ti da učvrstiš prag svojih vrata.“

Ismail je rekao: „To je bio moj otac, a ti si prag. Naredio mi je da te zadržim.“

Nakon nekog vremena Ibrahim je ponovo došao. Ismail je tada pod drvetom, blizu Zemzema, obrađivao strijele. Kada ga je ugledao, ustao je i prišao mu. Otac i sin pozdravili su se kao što se pozdravljaju otac i dijete. Ibrahim je rekao: „Ismaile, Allah mi je nešto naredio.“

Ismail je odgovorio: „Učini ono što ti je Gospodar naredio.“ Ibrahim je upitao: „Hoćeš li mi pomoći?“ „Hoću“, odgovorio je. Ibrahim je rekao: „Allah mi je naredio da ovdje sagradim Kuću“, pokazujući na uzvišicu koja se izdizala iznad okolnog zemljišta.

Tada su podigli temelje Kuće. Ismail je donosio kamenje, a Ibrahim gradio. Kada je zid postao visok, Ismail je donio kamen i stavio ga Ibrahimu, koji je stao na njega i gradio, dok mu je Ismail dodavao kamenje. Obojica su govorila: „Gospodaru naš, primi od nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!“

Nastavili su graditi dok nisu obišli oko Kuće, ponavljajući: „Gospodaru naš, primi od nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!““

Ovu predaju, skraćeno, prenijeli su i Ibn Ebi Hatim od Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Hammada ez-Zahranija, te Ibn Džerir od Ahmeda ibn Sabita er-Razija, obojica od Abdurrezzaka. Ebu Bekr ibn Merdivejh bilježi: „Ismail ibn Ali ibn Ismail prenio nam je: Bišr ibn Musa prenio nam je: Ahmed ibn Muhammed el-Ezreki prenio nam je: Muslim ibn Halid ez-Zendži prenio nam je od Abdulmelika ibn Džurejdža, od Kesira ibn Kesira, koji je rekao: ‘Ja, Osman ibn Ebi Sulejman i Abdullah ibn Abdurrahman ibn Ebi Husejn bili smo s nekim ljudima kod Se‘ida ibn Džubejra, u gornjem dijelu mesdžida, noću.

Se‘id ibn Džubejr je rekao: „Pitajte me prije nego što me više ne budete vidjeli.“ Upitali su ga o Mekamu. Počeo im je pripovijedati od Ibn Abbasa i ispričao cijeli hadis…’“

Zatim Buhari kaže: „Abdullah ibn Muhammed prenio nam je: Ebu Amir Abdulmelik ibn Amr prenio nam je: Ibrahim ibn Nafi‘ prenio nam je od Kesira ibn Kesira, od Se‘ida ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, koji je rekao: ‘Kada se dogodilo ono što se dogodilo između Ibrahima i njegove porodice, poveo je Ismaila i njegovu majku. Sa sobom su imali mješinu s vodom. Ismailova majka pila je iz mješine, pa joj se mlijeko povećavalo i teklo za njenog sina, sve dok nisu stigli u Mekku. Ibrahim ju je smjestio pod drvo, a zatim se vratio svojoj porodici.

Ismailova majka pošla je za njim i, kada su stigli do Kedā’, pozvala ga je iza leđa: „Ibrahime, kome nas ostavljaš?“ Odgovorio je: „Allahu, Uzvišenom.“ Rekla je: „Zadovoljna sam Allahom.“ Vratila se, pila iz mješine i mlijeko joj je teklo za sina.

Kada je voda ponestala, rekla je: „Otići ću pogledati, možda nekoga ugledam.“ Popela se na Safu i pogledala ne bi li koga vidjela, ali nije nikoga ugledala. Kada je stigla do doline, potrčala je dok nije došla do Merve. Tako je učinila nekoliko krugova, a zatim rekla: „Otići ću pogledati šta je s njim“ — misleći na dječaka.

Otišla je i vidjela ga u istom stanju, kao da se guši na samrti. Nije mogla ostati mirna, pa je rekla: „Otići ću pogledati, možda nekoga ugledam.“ Popela se na Safu, gledala i nikoga nije vidjela. Tako je učinila sedam puta, a zatim rekla: „Otići ću pogledati šta je s njim.“

Tada je začula glas i rekla: „Pomozi, ako imaš kakva dobra!“ Bio je to Džibril, alejhis-selam. Udario je petom o zemlju — ili je njome pritisnuo tlo — i voda je potekla. Ismailova majka se uznemirila i počela kopati. Ebul-Kasim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da ju je ostavila, voda bi tekla na površini.“ Počela je piti vodu, a mlijeko joj je teklo za sina.

Neki ljudi iz Džurhuma prošli su dolinom i ugledali pticu. To im se učinilo neobičnim, pa su rekli: „Ptice se pojavljuju samo nad vodom.“ Poslali su izaslanika da pogleda, a on je našao vodu. Vratio se i obavijestio ih. Došli su joj i rekli: „Ismailova majko, dopuštaš li nam da budemo s tobom i nastanimo se kod tebe?“

To je stiglo do njenog sina, koji se kasnije među njima oženio. Zatim je Ibrahimu sinula pomisao da obiđe svoje bližnje. Rekao je svojoj porodici: „Otići ću da obiđem one koje sam ostavio.“ Došao je, nazvao selam i upitao: „Gdje je Ismail?“

Njegova žena je rekla: „Otišao je u lov.“ Ibrahim joj je rekao: „Kada dođe, reci mu da promijeni prag svoje kuće.“ Kada je Ismail došao, žena mu je to prenijela. On je rekao: „Ti si taj prag; vrati se svojoj porodici.“

Nakon toga je Ibrahim ponovo odlučio obići svoje bližnje. Došao je i upitao: „Gdje je Ismail?“ Njegova žena odgovorila je: „Otišao je u lov.“ Zatim je rekla: „Nećeš li ući, jesti i piti?“ Upitao je: „Šta jedete, a šta pijete?“

„Jedemo meso, a pijemo vodu“, odgovorila je. Ibrahim je rekao: „Allahu moj, blagoslovi im hranu i piće!“ Ebul-Kasim, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „To je blagoslov zbog Ibrahimove dove.“ Potom je Ibrahimu ponovo sinula pomisao da obiđe svoje bližnje.

Došao je i zatekao Ismaila iza Zemzema, gdje je popravljao strijele. Rekao mu je: „Ismaile, tvoj Gospodar mi je naredio da Mu sagradim Kuću.“ Ismail je rekao: „Poslušaj svoga Gospodara.“ Ibrahim ga je upitao: „Naredio mi je da mi i ti pomogneš.

Hoćeš li?“ „Hoću“, odgovorio je, ili je rekao nešto slično. Zatim su se prihvatili gradnje: Ibrahim je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. Govorili su: „Gospodaru naš, primi od nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!“ Zid je postao visok, pa starac više nije mogao prenositi kamenje.

Stao je na Mekami Ibrahim, a Ismail mu je dodavao kamenje. Obojica su govorila: „Gospodaru naš, primi od nas, Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!““

Buhari je ovu predaju prenio iz dva lanca prenosilaca u Knjizi o vjerovjesnicima. Čudno je što ju je hafiz Ebu Abdullah el-Hakim prenio u svom djelu El-Mustedrek, od Ebu Abbasa el-Esamma, od Muhammeda ibn Sinana el-Kazzaza, od Ebu Alija Ubejdullaha ibn Abdulmedžida el-Hanefija, od Ibrahima ibn Nafi‘a, s ovim lancem, i rekao: „Vjerodostojan je prema uvjetima Buharije i Muslima, a oni ga nisu zabilježili.“ Tako je rekao, premda ga je Buhari, kao što vidiš, zabilježio od Ibrahima ibn Nafi‘a, ali sažeto, jer u toj predaji nije spomenuo žrtvovanje.

U vjerodostojnim predajama navodi se da su rogovi ovna bili obješeni o Kabu. Prenosi se i da je Ibrahim, alejhis-selam, brzo obilazio svoju porodicu u Mekki na Buraku, a zatim se vraćao svojoj porodici u Svetoj zemlji. Allah najbolje zna.

U hadisu su, koliko je poznato, riječi pripisane Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, samo na mjestima koja je Ibn Abbas jasno pripisao Vjerovjesniku. U ovom kazivanju od zapovjednika pravovjernih Alije ibn Ebi Taliba prenosi se i nešto što se u pojedinim pojedinostima razlikuje. Ibn Džerir kaže: „Muhammed ibn Beššar i Muhammed ibn el-Musenna prenijeli su nam: Muemmel nam je prenio od Sufjana, od Ebu Ishaka, od Harise ibn Mudriba, od Alije ibn Ebi Taliba, koji je rekao: ‘Kada je Ibrahimu naređeno da sagradi Kuću, poveo je Ismaila i Hadžer.

Kada su stigli u Mekku, vidio je iznad mjesta Kuće nešto poput oblaka, u kojem je bio lik poput glave. To mu se obratilo: „Ibrahime, sagradi na osnovu moje sjenke — ili: na mjeri koju ti pokažem — nemoj ništa dodavati niti oduzimati.“ Kada je sagradio Kuću, otišao je i ostavio Ismaila i Hadžer. Hadžer ga je upitala: „Ibrahime, kome nas povjeravaš?“

Odgovorio je: „Allahu.“ Ona reče: „Onda idi, On nas neće napustiti.“ Ismail je silno ožednio. Hadžer se popela na Safu i pogledala, ali nije ništa vidjela. Zatim je došla do Merve i nije ništa vidjela; vratila se na Safu i opet ništa nije vidjela; otišla do Merve i opet ništa nije vidjela.

Tako je učinila sedam puta. Zatim je rekla: „Ismaile, umri ondje gdje te ne vidim.“ Prišla mu je dok je od žeđi nogom grebao po zemlji. Džibril ju je pozvao i upitao: „Ko si ti?“ Odgovorila je: „Ja sam Hadžer, majka Ibrahimovog sina.“

Upitao je: „Kome vas je povjerio?“ Rekla je: „Povjerio nas je Allahu.“ On reče: „Povjerio vas je Onome koji je dovoljan kao zaštitnik.“ Dječak je prstom zagrebao zemlju i potekao je Zemzem. Hadžer je pokušala zaustaviti vodu, a on joj je rekao: „Pusti je, ona će biti izvor obilne vode.“’“

U ovoj verziji stoji da je Kuća sagrađena prije nego što ih je Ibrahim ostavio. Moguće je, ako je predaja očuvana, da im je prvo označio i ogradio mjesto, a da Kuću nije dovršio do vrha, sve dok Ismail nije odrastao i dok je njih dvojica nisu zajedno sagradili, kako Uzvišeni kaže.

Ibn Džerir zatim kaže: „Henad ibn es-Serij prenio nam je: Ebu el-Ahves nam je prenio od Simaka, od Halida ibn Ar‘are, da je neki čovjek ustao pred Alijom, radijallahu anhu, i upitao: ‘Možeš li mi reći je li Kuća prvi hram postavljen na Zemlji?’ Alija je odgovorio: ‘Nije, ali je prva Kuća u kojoj je uspostavljen blagoslov: Mekami Ibrahim; ko u nju uđe, siguran je. Ako želiš, reći ću ti kako je sagrađena. Allah je Ibrahimu objavio: „Sagradi Mi Kuću na Zemlji.“

Ibrahim se zbog toga zabrinuo, pa je Allah poslao sakinu, vjetar s dva kraja. Jedan kraj slijedio je drugi dok nije stigao u Mekku i kružno se spustio na mjesto Kuće, poput štita. Ibrahimu je naređeno da gradi ondje gdje se sakina smirila. Ibrahim je gradio, ali je nedostajao jedan kamen.

Dječak je otišao da ga potraži. Ibrahim mu je rekao: „Donesi mi kamen onakav kakav sam ti opisao.“ Dječak je otišao tražiti kamen i donio ga. Kada se vratio, zatekao je Crni kamen postavljen na njegovo mjesto. Upitao je: „Oče, ko ti je donio ovaj kamen?“

Ibrahim je odgovorio: „Donio mi ga je Onaj koji se nije oslonio na tvoju gradnju. Džibril ga je donio s neba.“ Zatim su dovršili gradnju.’“

Ibn Ebi Hatim kaže: „Moj otac nam je prenio: Amr ibn Rafi‘ prenio nam je: Abdulvehhab ibn Muavija prenio nam je od Abdulmu’mina ibn Halida, od Albaa ibn Ahmera, da je Zulkarnejn došao u Mekku i zatekao Ibrahima i Ismaila kako grade temelje Kuće od pet planina. Rekao im je: ‘Šta radite na mojoj zemlji?’ Odgovorili su: ‘Mi smo robovi kojima je naređeno; naređeno nam je da sagradimo ovu Kabu.’ Rekao je: ‘Donesite dokaz za ono što tvrdite.’

Tada je došlo pet ovnova i posvjedočilo: ‘Ibrahim i Ismail su robovi kojima je naređeno da sagrade ovu Kabu.’ On je rekao: ‘Zadovoljan sam i prihvatam.’ Zatim je otišao.“ Ezreki u djelu Historija Mekke spominje da je Zulkarnejn obavio tavaf oko Kuće s Ibrahimom, alejhis-selam. To ukazuje da je živio prije njega. Allah najbolje zna.

Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: „U vezi s riječima Uzvišenog: ‘I dok Ibrahim temelje Hrama podiže, zajedno s Ismailom…’ — riječ el-kava‘id znači temelji; jednina je ka‘ide. A el-kava‘id od žena znači žene koje su prestale imati menstruaciju; jednina je ka‘ide.“

Zatim prenosi: „Ismail mi je prenio od Malika, od Ibn Šihaba, od Salima ibn Abdullaha, da je Abdullah ibn Muhammed ibn Ebi Bekr obavijestio Abdullaha ibn Omera, od Aiše, supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Allahov Poslanik rekao: ‘Zar ne znaš da su tvoji sunarodnici, kada su gradili Kuću, odstupili od temelja koje je postavio Ibrahim?’ Rekla sam: ‘Allahov Poslaniče, hoćeš li je vratiti na Ibrahimove temelje?’

Odgovorio je: ‘Da tvoj narod nije nedavno napustio nevjerstvo…’“ Abdullah ibn Omer je rekao: „Ako je Aiša ovo čula od Allahovog Poslanika, ne mislim da je Poslanik izostavio dodirivanje dva ugla uz Hidžr samo zato što Kuća nije bila dovršena na Ibrahimovim temeljima.“ Buhari je hadis zabilježio u Knjizi o hadžu, preko Ka‘nabija, i u Knjizi o vjerovjesnicima, preko Abdullaha ibn Jusufa. Muslim ga prenosi od Jahje ibn Jahje i preko Ibn Vehba, a Nesai od Abdurrahmana ibn Kasima; svi ga prenose od Malika.

Muslim ga prenosi i putem Nafi‘a, koji je rekao: „Čuo sam Abdullaha ibn Ebi Bekra ibn Ebi Kuhafe kako prenosi Abdullahu ibn Omeru, od Aiše, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Da tvoj narod nije tek nedavno izašao iz džahilijjeta’ — ili je rekao: ‘iz nevjerstva’ — ‘utrošio bih blago Kabe na Allahovom putu, spustio njena vrata do zemlje i uveo Hidžr u nju.’“

Buhari kaže: „Ubejdullah ibn Musa prenio nam je od Israila, od Ebu Ishaka, od Esveda, koji je rekao: ‘Ibn Zubejr mi je rekao: „Aiša ti je povjerila mnogo hadisa. Šta ti je kazala o Kabi?“ Rekao sam: „Kazala mi je da je Vjerovjesnik rekao: ‘Aiša, da tvoj narod nije tek nedavno izašao iz džahilijjeta…’“ Tada je Ibn Zubejr rekao: „…sagradio bih Kabu iznova, napravio joj dvoja vrata: jedna kroz koja bi ljudi ulazili, a druga kroz koja bi izlazili.““ Ibn Zubejr je to i učinio.

Buhari je ovaj hadis samostalno zabilježio u Knjizi o znanju u svom Sahihu.

Muslim u svom Sahihu kaže: „Jahja ibn Jahja prenio nam je: Ebu Muavija nam je prenio od Hišama ibn Urve, od svoga oca, od Aiše, koja je rekla: ‘Allahov Poslanik mi je rekao: „Da tvoj narod nije tek nedavno napustio nevjerstvo, srušio bih Kabu i sagradio je na Ibrahimovim temeljima, jer je Kurejšijama ponestalo sredstava za gradnju.“’“ Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe i Ebu Kurejb prenijeli su nam: Ibn Numejr nam je prenio od Hišama, s istim lancem prenosilaca. Ovu predaju bilježi samo Muslim.

Muslim također kaže: „Muhammed ibn Hatim prenio mi je: Abdullah ibn Beker es-Sehmi prenio nam je: Hatim ibn Ebi Sagira prenio nam je od Ebu Kaz‘e, koji je rekao da je Abdulmelik ibn Mervan, dok je obilazio oko Kuće, kazao: ‘Allah kaznio Ibn Zubejra, koji laže na Majku pravovjernih kada tvrdi da je čuo da je rekla: „Allahov Poslanik je rekao: ‘Aiša, da tvoj narod nije tek nedavno napustio nevjerstvo, srušio bih Kuću i proširio je na račun Hidžra, jer je tvoj narod skratio gradnju.’“’ Haris ibn Abdullah ibn Ebi Rebi‘a rekao je: ‘Vladaru pravovjernih, nemoj to govoriti. Čuo sam Majku pravovjernih kako to prenosi.’

Abdulmelik je rekao: ‘Da sam to čuo prije nego što sam je srušio, ostavio bih je onakvu kakvu ju je sagradio Ibn Zubejr.’“

Ovaj hadis se, takoreći, pouzdano pripisuje Aiši, Majci pravovjernih, jer se od nje prenosi kroz više vjerodostojnih lanaca: od Esveda ibn Jezida, Harisa ibn Abdullaha ibn Ebi Rebi‘e, Abdullaha ibn Zubejra, Abdullaha ibn Muhammeda ibn Ebi Bekra es-Siddika i Urve ibn Zubejra. To pokazuje da je Ibn Zubejr ispravno postupio. Bilo bi dobro da je Kaba ostala takva. Međutim, nakon što su se stvari vratile u prethodno stanje, neki učenjaci nisu voljeli da se njen izgled mijenja.

Prenosi se da je halifa Harun er-Rešid — ili njegov otac el-Mehdi — upitao imama Malika treba li srušiti Kabu i vratiti je na ono što je učinio Ibn Zubejr. Malik mu je rekao: „Vladaru pravovjernih, ne pretvaraj Allahovu Kabu u igračku vladara, pa da je svako ko poželi ruši.“ Er-Rešid je odustao. Ovu predaju navode Kadij Ijad i Nevevi.

Kaba će, Allah najbolje zna, tako ostati sve do kraja vremena, kada će je srušiti čovjek mršavih potkoljenica iz Abesinije, kako je vjerodostojno potvrđeno u dva Sahiha od Ebu Hurejre, koji prenosi da je Allahov Poslanik rekao: „Kabu će srušiti čovjek mršavih potkoljenica iz Abesinije.“ Zabilježili su ga Buhari i Muslim. Od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik rekao: „Kao da ga gledam: crn čovjek s razmaknutim nogama, kako kamen po kamen ruši Kabu.“

Buhari bilježi i hadis imama Ahmeda u Musnedu: Ahmed ibn Abdulmelik el-Harrani prenio nam je: Muhammed ibn Seleme prenio nam je od Ibn Ishaka, od Ibn Ebi Nedžiha, od Mudžahida, od Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, radijallahu anhuma, koji je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika kako kaže: ‘Kabu će srušiti čovjek mršavih potkoljenica iz Abesinije. Oduzet će joj ukrase i skinuti njenu odjeću. Kao da ga gledam: ćelavog i razmaknutih nogu, kako je udara svojom lopatom i pijukom.’“ Riječ fed‘ znači iskrivljenost između stopala i kosti potkoljenice.

To će se, Allah najbolje zna, dogoditi nakon izlaska Je’džudža i Me’džudža, s obzirom na hadis u Sahihu Buharije, od Ebu Se‘ida el-Hudrija, koji prenosi da je Allahov Poslanik rekao: „Ljudi će obaviti hadž i umru kod Kuće i nakon izlaska Je’džudža i Me’džudža.“ (El-Mu’minun, 60; Ibrahim, 37.)

Abdu ibn Humejd prenio je ovu predaju od Abdurrezzaka u opširnijem obliku. [U ovom odlomku slijede i pojedinačni navodi o Kući, Ibrahimu i hadžu, uz reference: El-Hadždž, 26; Ibrahim, 37.]

Riječi Uzvišenog: „Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi predanim muslimanima, a i od našeg potomstva zajednicu Tebi predanu. Pokaži nam obrede naše i primi naše pokajanje! Ti si, zaista, Onaj koji mnogo prima pokajanje, Milostivi.“ Ibn Džerir kaže da su time molili: „Učini nas predanima Tvojoj naredbi i pokornima Tebi.

Ne pridružuj nikoga Tebi u pokornosti i ne obožavajmo nikoga osim Tebe.“

Ibn Ebi Hatim kaže: „Moj otac prenio nam je: Ismail ibn Redža ibn Hajjan el-Hisni el-Kureši prenio nam je: Mi‘kal ibn Ubejdullah prenio nam je od Abdulkerima, koji je rekao o riječima ‘i učini nas Tebi predanim muslimanima’: ‘Iskrenima prema Tebi.’ O riječima ‘a i od našeg potomstva zajednicu Tebi predanu’ rekao je: ‘Iskrenu.’“ Također kaže: „Ali ibn el-Husejn prenio nam je: el-Mukaddemi prenio nam je: Se‘id ibn Amir prenio nam je od Selama ibn Ebi Mutija, koji je o ovom ajetu rekao: ‘Bili su muslimani, ali su od Allaha tražili postojanost.’“

Ikrime je rekao o riječima „Gospodaru naš, učini nas Tebi predanim muslimanima“: „Allah je rekao: ‘Već sam učinio.’“ A o riječima „a i od našeg potomstva zajednicu Tebi predanu“ rekao je: „Allah je rekao: ‘Već sam učinio.’“ Es-Suddi je rekao da su riječima „a i od našeg potomstva zajednicu Tebi predanu“ mislili na Arape.

Ibn Džerir kaže da je ispravno mišljenje da se to odnosi na Arape i na druge, jer među Ibrahimovim potomcima ima i sinova Israilovih. Uzvišeni kaže: „A u narodu Musaovu ima jedna zajednica koja upućuje na Istinu i prema njoj pravedno postupa.“ (El-A‘raf, 159.) Kažem: Ono što navodi Ibn Džerir ne pobija mišljenje Es-Suddija, jer izdvajanje Arapa ne znači isključivanje drugih.

Kontekst se odnosi na Arape, zbog čega nakon toga slijedi: „Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im kazivati ajete Tvoje i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih.“ (El-Bekare, 129.) Time se misli na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan među njih, kao što Uzvišeni kaže: „On je neukima poslao Poslanika, jednog od njih…“ (El-Džumu‘a, 2.) Ipak, to ne isključuje njegovo poslanstvo ljudima i džinima svih boja i naroda, na šta upućuju riječi Uzvišenog: „Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…’“ (El-A‘raf, 158.), kao i drugi jasni dokazi.

Ova dova Ibrahima i Ismaila, alejhimesselam, slična je molitvi koju je Allah spomenuo među dovama Svojih bogobojaznih i vjernih robova: „I oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’“ (El-Furkan, 74.) Takva je želja šerijatski pohvalna, jer potpunost ljubavi prema obožavanju Uzvišenog Allaha uključuje i želju da čovjekovo potomstvo obožava samo Allaha, bez sudruga. Zato je Ibrahim, alejhis-selam, kada mu je Allah rekao: „Učinit ću te predvodnikom ljudima“, rekao: „A i neke moje potomke?“

Allah je odgovorio: „Moje obećanje neće obuhvatiti nepravedne.“ (El-Bekare, 124.) Isto je i u njegovoj dovi: „I sačuvaj mene i sinove moje od toga da se klanjamo kumirima.“ (Ibrahim, 35.) U Muslimovom Sahihu prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čovjek umre, njegova djela prestaju osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi koriste ili čestito dijete koje za njega upućuje dovu.“

Riječi „i pokaži nam obrede naše“: Ibn Džurejdž prenosi od Ata’a da znače: „Učini da ih vidimo i poduči nas njima.“ Mudžahid je rekao: „Pokaži nam mjesta naših žrtvovanja.“ Slično se prenosi i od Ata’a i Katade. Se‘id ibn Mensur kaže: „Attab ibn Bešir prenio nam je od Husejfa, od Mudžahida, koji je rekao: ‘Ibrahim je molio: „Pokaži nam obrede naše“, pa mu je došao Džibril i poveo ga do Kuće.

Rekao mu je: „Podigni temelje.“ Ibrahim ih je podigao i dovršio gradnju. Zatim ga je Džibril uzeo za ruku i poveo do Safe: „Ovo je jedno od Allahovih znamenja.“ Potom ga je poveo do Merve i rekao: „I ovo je jedno od Allahovih znamenja.“

Zatim ga je poveo prema Mini. Kada su stigli do Akabe, zatekli su Iblisa kako stoji kod drveta. Džibril je rekao: „Izgovori tekbir i gađaj ga.“ Ibrahim je izgovorio tekbir i bacio kamenčiće. Iblis je otišao i stao kod srednjeg džemreta.

Kada su ga Džibril i Ibrahim prošli, Džibril je rekao: „Izgovori tekbir i gađaj ga.“ Ibrahim je izgovorio tekbir i bacio kamenčiće. Iblis je otišao, jer je taj prokletnik htio u hadž unijeti nešto što mu nije pošlo za rukom. Džibril je zatim uzeo Ibrahima za ruku i poveo ga do el-Meš‘arul-harama, rekavši: „Ovo je el-Meš‘arul-haram.“

Potom ga je poveo do Arefata i rekao: „Jesi li razumio ono što sam ti pokazao?“ To je ponovio tri puta. Ibrahim je odgovorio: „Jesam.“’ Slično se prenosi od Ebu Mudžleza i Katade.

Ebu Davud et-Tajalisi kaže: „Hammad ibn Seleme prenio nam je od Ebu el-Asima el-Ganevija, od Ebu Tufejla, od Ibn Abbasa, koji je rekao: ‘Kada je Ibrahimu bilo pokazano kako se obavljaju obredi, šejtan mu je stao na put kod mjesta sa‘ja. Ibrahim se s njim utrkivao. Zatim ga je Džibril poveo do Mine i rekao: „Ovo je mjesto gdje će se ljudi smjestiti.“ Kada su stigli do Džemretul-Akabe, šejtan mu se ispriječio, pa ga je gađao sa sedam kamenčića dok nije otišao.

Zatim ga je poveo do srednjeg džemreta. Šejtan mu se ispriječio, pa ga je gađao sa sedam kamenčića dok nije otišao. Zatim ga je poveo do posljednjeg džemreta. Šejtan mu se ispriječio, pa ga je gađao sa sedam kamenčića dok nije otišao.

Potom ga je poveo do Džem‘a i rekao: „Ovo je el-Meš‘ar.“ Zatim ga je poveo do Arefata i rekao: „Ovo je Arefat.“ Džibril ga je upitao: „Jesi li prepoznao?“’“ (El-A‘raf, 159; El-Džumu‘a, 2; El-A‘raf, 158; El-Furkan, 74; Ibrahim, 35.)

Tefsir el-Begavija

Uzvišeni kaže: „I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali…“ Prenosioci kažu: Allah je mjesto Kuće stvorio dvije hiljade godina prije Zemlje. Bila je poput bijele pjene na vodi, a Zemlja je rasprostrta ispod nje. Kada je Allah spustio Adema, alejhis-selam, na Zemlju, osjetio je samoću i požalio se Uzvišenom Allahu. Allah je spustio Bejtul-Ma‘mur, napravljen od jednog dragulja iz dragulja Dženneta, s dvoja vrata od zelenog smaragda — istočna i zapadna — i postavio ga na mjesto Kuće.

Rekao je: „Ademe, spustio sam ti Kuću oko koje ćeš obilaziti, kao što se obilazi oko Moga Arša, i kod koje ćeš klanjati, kao što se klanja kod Moga Arša.“ Spustio je i kamen, koji je bio bijel, ali je pocrnio od dodira menstruacije u džahilijjetu. Adem je krenuo pješice iz Indije prema Mekki. Allah mu je poslao meleka da mu pokaže put do Kuće.

Obavio je hadž i izvršio obrede. Kada je završio, dočekali su ga meleki i rekli: „Ademe, neka ti je hadž primljen! Mi smo kod ove Kuće obavili hadž dvije hiljade godina prije tebe.“ Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: „Adem je pješice obavio četrdeset hadževa od Indije do Mekke.“

Tako je bilo sve do vremena Potopa. Tada ju je Allah uzdigao na četvrto nebo, gdje svakoga dana ulazi sedamdeset hiljada meleka, a zatim se više ne vraćaju. Allah je poslao Džibrila, alejhis-selam, da sakrije Crni kamen u brdu Ebu Kubejsa kako bi ga sačuvao od potopa. Mjesto Kuće ostalo je prazno sve do Ibrahima.

Zatim je Allah, nakon što su mu se rodili Ismail i Ishak, naredio Ibrahimu da sagradi Kuću u kojoj će se spominjati. Ibrahim je zamolio Uzvišenog Allaha da mu pokaže njeno mjesto. Allah je poslao sakinu da ga uputi do mjesta Kuće. Bila je to snažna vijugava vjetrovita pojava s dva kraja, nalik zmiji.

Allah je naredio Ibrahimu da gradi ondje gdje se sakina zaustavi. Ibrahim ju je slijedio dok nisu stigli u Mekku. Sakina se savila nad mjestom Kuće kao što se savija štit. To je mišljenje Alije i Hasana. Ibn Abbas kaže: „Allah je poslao oblak veličine Kabe.

Kretao se, a Ibrahim išao u njegovoj sjeni sve dok nije stigao u Mekku. Oblak se zaustavio nad mjestom Kuće, a iz njega se začuo glas Ibrahimu: ‘Gradi u njenoj sjeni, ne dodaj i ne oduzimaj.’“ Rečeno je i da je Allah poslao Džibrila da mu pokaže mjesto Kuće, kao što Uzvišeni kaže: „I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Kuće…“ (El-Hadždž, 26.)

Ibrahim i Ismail su sagradili Kuću. Ibrahim je zidao, a Ismail mu dodavao kamenje. To je značenje riječi Uzvišenog: „I dok Ibrahim temelje Hrama podiže, zajedno s Ismailom.“ Riječ „temelji“ znači njegova osnova; jednina je ka‘ide.

El-Kisai kaže da znači zidove Kuće. Ibn Abbas kaže: „Kuća je sagrađena od kamenja s pet planina: Tura Sinaj, Tura Zejta, Libana — planine u Šamu — i Džudija, planine u Džeziri. Temelji su napravljeni od stijena Hira, planine u Mekki.“ Kada je Ibrahim stigao do mjesta Crnog kamena, rekao je Ismailu: „Donesi mi lijep kamen koji će ljudima biti znak.“

Ismail mu je donio kamen, ali mu je Ibrahim rekao: „Donesi ljepši od ovoga.“ Ismail je otišao da ga potraži, a Ebu Kubejs je uzviknuo: „Ibrahime, kod mene ti je povjerena stvar, uzmi je!“ Ibrahim je uzeo Crni kamen i postavio ga na njegovo mjesto. Prema drugom mišljenju, Allah je na nebu sagradio Kuću koja se zove Bejtul-Ma‘mur, odnosno ed-Durah, pa je naredio melekima da na Zemlji sagrade Kabu nasuprot njoj, po njenoj veličini i obliku.

Rečeno je i da je prvi Kabu sagradio Adem, ali je nestala u vrijeme Potopa, a zatim ju je Allah pokazao Ibrahimu, koji ju je obnovio.

Riječi: „Gospodaru naš, primi od nas“ podrazumijevaju da su njih dvojica govorili: „Gospodaru naš, primi od nas ovu gradnju!“ „Ti, uistinu, sve čuješ“ — čuješ našu dovu; „i sve znaš“ — znaš naše namjere.

„Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi predanim muslimanima“ znači: učini nas monoteistima, poslušnima, iskrenima i poniznima pred Tobom. „A i od našeg potomstva“ znači: od naše djece. „Zajednicu“ znači skupinu, a ummet su sljedbenici vjerovjesnika. „Tebi predanu“ znači: poniznu pred Tobom.

„I pokaži nam“ znači: poduči nas i učini da razumijemo. Ibn Kesir je učio riječ „erinā“ s mirnim harfom ra’, Ebu Amr s izgovorom između jasnog izgovora i mirovanja, a ostali s kesrom. Ibn Amir i Ebu Bekr u suri Fussilet također su je učili s mirnim ra’. Osnovni oblik je „eri’nā“; hamza je izostavljena radi lakšeg izgovora, a njen vokal prenesen je na ra’.

Ko je izgovarao s mirnim ra’ smatrao je da je, nakon što je hamza izostavljena, izostao i njen vokal.

„Naše obrede“ znači: propise naše vjere i obrede hadža. Rečeno je: mjesta na kojima obavljamo hadž. Mudžahid je rekao: „Mjesta naših žrtvovanja“, jer nusk znači žrtvenu životinju. Rečeno je i: naša mjesta ibadeta. Osnovno značenje riječi nusk jeste ibadet, a nasik je onaj koji ibadet čini.

Allah je uslišao njihovu dovu i poslao Džibrila, koji im je pokazao obrede na dan Arefata. Kada su stigli na Arefat, rekao je: „Ibrahime, jesi li spoznao?“ Odgovorio je: „Jesam.“ Zbog toga je vrijeme nazvano Arefe, a mjesto Arefat.

„I primi naše pokajanje“ znači: oprosti nam i pređi preko naših propusta. „Ti si, zaista, Onaj koji mnogo prima pokajanje, Milostivi.“