Sigurnost i opskrba Mekke

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

I kada je Ibrahim uputio dovu za ovu Kuću, tražeći da je Allah učini sigurnim gradom i da njenim stanovnicima podari raznovrsne plodove. Zatim je, alejhis-selam, ovu dovu ograničio na vjernike, iz pristojnosti prema Allahu, jer je njegova prva dova bila izrečena bez ograničenja, pa je odgovor na nju ograničen tako da ne obuhvata nepravednike. Kada je zatražio opskrbu za njih, ograničivši dovu na vjernike, Allah je dao do znanja da Njegova opskrba obuhvata i vjernika i nevjernika, i grješnika i pokornog. Uzvišeni Allah kaže: „A onome ko ne vjeruje“ — opskrbit ću ih sve, i muslimane i nevjernike.

Musliman će se tom opskrbom pomagati u obožavanju Allaha, a zatim će iz nje prijeći u uživanje Dženneta. A nevjernik će u njoj kratko uživati, „a onda ću ga prisiliti“ — to jest, primorati ga i protiv njegove volje odvesti — „da uđe u patnju vatrenu. A užasno je to konačno odredište!“

Tefsir imama Ibn Kesira

Uzvišeni kaže: „I kada je Ibrahim rekao: ‘Gospodaru moj, učini ovo sigurnim gradom i opskrbi plodovima njegove stanovnike, one među njima koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet.’“ Imam Ebu Džafer ibn Džerir kaže: Pričao nam je Ibn Beššar, njemu Abdurrahman ibn Mehdi, njemu Sufjan, od Ebu-z-Zubejra, od Džabira ibn Abdullaha, koji je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ibrahim je učinio svetim Allahovu Kuću i molio da bude sigurna, a ja sam učinio svetim područje između dva medinska kamenita tla; ondje se ne smije loviti divljač niti sjeći trnovito drveće.“

Ovu predaju prenio je i en-Nesai od Muhammeda ibn Beššara, zvanog Bundar, s istim lancem prenosilaca. Muslim ju je zabilježio od Ebu Bekra ibn Ebu Šejbe i Amra en-Nakira, obojica od Ebu Ahmeda ez-Zubejrija, od Sufjana es-Sevrija.

Ibn Džerir također kaže: Pričali su nam Ebu Kurejb i Ebu es-Saib, koji su rekli: Pričao nam je Ibn Idris; a pričao nam je i Ebu Kurejb, njemu Abdurrahim er-Razi. Obojica su kazali: Čuli smo Eš‘asa, od Nafi‘a, od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ibrahim je bio Allahov rob i Njegov prisni prijatelj, a ja sam Allahov rob i Njegov poslanik. Ibrahim je učinio Mekku svetom, a ja sam učinio svetim područje između dva medinska kamenita tla: njegovo trnovito drveće i divljač. U njoj se ne smije nositi oružje radi borbe niti sjeći drvo, osim radi hrane za devu.“

Ovaj lanac prenosilaca je rijedak i ne nalazi se ni u jednoj od šest poznatih zbirki hadisa. Osnovu hadisa Muslim bilježi drugim putem od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: Kada bi ljudi ugledali prve plodove, donosili bi ih Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi ih uzeo, rekao bi: „Allahu moj, blagoslovi nam naše plodove, blagoslovi nam našu Medinu, blagoslovi nam naš sa‘ i naš mudd. Allahu moj, Ibrahim je Tvoj rob, Tvoj prisni prijatelj i Tvoj vjerovjesnik, a ja sam Tvoj rob i Tvoj vjerovjesnik.

On Te je molio za Mekku, a ja Te molim za Medinu isto onako kako Te je molio za Mekku, i još toliko uz to.“ Zatim bi pozvao najmlađe dijete koje bi bilo prisutno i dao mu te plodove. U drugoj verziji stoji: „Blagoslov uz blagoslov“, a zatim bi ih dao najmlađem prisutnom dječaku. Ovo su Muslimove riječi.

Zatim Ibn Džerir kaže: Pričao nam je Ebu Kurejb, njemu Kutajba ibn Se‘id, njemu Bekr ibn Mudar, od Ibn el-Hada, od Ebu Bekra ibn Muhammeda, od Abdullaha ibn Amra ibn Osmana, od Rafi‘a ibn Hadidža, koji je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ibrahim je učinio Mekku svetom, a ja činim svetim područje između dva medinska kamenita tla.“ Ovu predaju zabilježio je samo Muslim, od Kutajbe, od Bekra ibn Mudara, s istim lancem prenosilaca; njen tekst je isti.

U dva Sahiha od Enesa ibn Malika bilježi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ebu Talhi: „Nađi mi jednog dječaka od svojih dječaka da mi služi.“ Ebu Talha je izašao sa mnom, posadivši me iza sebe, i ja sam služio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, svaki put kada bi se zaustavio. U hadisu se dalje navodi: Potom se okrenuo, pa kada mu se ukazao Uhud, rekao je: „Ovo je brdo koje nas voli i koje mi volimo.“ Kada se nadnio nad Medinu, rekao je: „Allahu moj, učinio sam svetim područje između njena dva brda, kao što je Ibrahim učinio Mekku svetom.

Allahu moj, blagoslovi im njihov mudd i njihov sa‘.“ U drugoj verziji koju bilježe obojica stoji: „Allahu moj, blagoslovi im njihovu mjeru, blagoslovi im njihov sa‘ i njihov mudd.“ El-Buhari dodaje: „To jest, stanovnicima Medine.“ Obojica također od Enesa bilježe da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allahu moj, podari Medini dvostruko više blagoslova nego što si dao Mekki.“

Od Abdullaha ibn Zejda ibn Asima, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ibrahim je učinio Mekku svetom i molio za nju, a ja sam učinio Medinu svetom kao što je Ibrahim učinio Mekku svetom, i molio sam za njen mudd i sa‘ isto onako kako je Ibrahim molio za Mekku.“ Zabilježio je El-Buhari, i to je njegov tekst; Muslim ga bilježi s tekstom: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ibrahim je učinio Mekku svetom i molio za njene stanovnike.

Ja sam učinio Medinu svetom kao što je Ibrahim učinio Mekku svetom, i molio sam da njen sa‘ i mudd budu blagoslovljeni kao što je Ibrahim molio za stanovnike Mekke.’“

Od Ebu Se‘ida, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allahu moj, Ibrahim je učinio Mekku svetom i proglasio je zabranjenom, a ja sam učinio Medinu svetom i zabranjenom na području između njena dva uska prolaza: u njoj se ne smije proliti krv, niti nositi oružje radi borbe, niti se sjeći drvo, osim radi hrane. Allahu moj, blagoslovi nam našu Medinu, blagoslovi nam naš sa‘, blagoslovi nam naš mudd. Allahu moj, podari joj dvostruki blagoslov.“ Ovaj hadis bilježi Muslim.

Hadisi o svetosti Medine mnogobrojni su. Naveli smo samo one koji se odnose na to da je Ibrahim, alejhis-selam, Mekku učinio svetom, jer to odgovara plemenitom ajetu. Zabilježeni su i drugi hadisi koji ukazuju na to da je Uzvišeni Allah Mekku učinio svetom prije stvaranja nebesa i Zemlje. U dva Sahiha od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan oslobođenja Mekke rekao: „Allah je ovaj grad učinio svetim onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju.

On je, Allahovom svetošću, svet do Sudnjega dana. Nikome prije mene nije bilo dopušteno da se u njemu bori, a ni meni nije bilo dopušteno osim jednog dijela dana. On je, Allahovom svetošću, svet do Sudnjega dana. U njemu se ne čupa trnje, ne plaši se divljač i ne uzima se nađena stvar, osim ako je uzme onaj ko će objaviti njen pronalazak.

Ni njegova se trava ne kosi.“ Abbas je rekao: „O Allahov Poslaniče, osim izhira, jer je potreban njihovim kovačima i za njihove kuće.“ Poslanik je rekao: „Osim izhira.“ Ovo je Muslimov tekst. Obojica od Ebu Hurejre bilježe sličnu predaju.

Nakon toga El-Buhari kaže: „Eban ibn Salih prenosi od Hasana ibn Muslima, od Safijje bint Šejbe, koja je rekla: Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori isto.“

Ovu predaju, koju El-Buhari navodi bez potpunog lanca prenosilaca, zabilježio je imam Ebu Abdullah ibn Madže od Muhammeda ibn Abdullaha ibn Numejra, od Junusa ibn Bukejra, od Muhammeda ibn Ishaka, od Ebana ibn Saliha, od Hasana ibn Muslima ibn Jennaka, od Safijje bint Šejbe, koja je rekla: Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako drži govor u godini oslobođenja Mekke i kaže: „O ljudi, Allah je Mekku učinio svetom onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju, i ona je sveta do Sudnjega dana.

Njeno drveće se ne smije sjeći, njena divljač se ne smije plašiti, a njena nađena stvar ne uzima se osim radi objave njenog pronalaska.“ Abbas je rekao: „Osim izhira, jer je potreban za kuće i grobove.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Osim izhira.“

Od Ebu Šurejha el-Adevija prenosi se da je rekao Amru ibn Se‘idu, dok je ovaj slao vojsku prema Mekki: „Dopusti mi, namjesniče, da ti prenesem riječi koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao dan nakon oslobođenja Mekke. Moje uši su ih čule, moje srce ih je zapamtilo, a moje oči su ga vidjele dok ih je izgovarao. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a zatim rekao: ‘Allah je Mekku učinio svetom, a nisu je ljudi učinili svetom. Zato čovjeku koji vjeruje u Allaha i u onaj svijet nije dopušteno da u njoj prolijeva krv niti da siječe njeno drveće.

Ako se neko pozove na to da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo dopušteno da se u njoj bori, recite mu: Allah je to dopustio Svome Poslaniku, a vama nije. Meni je to bilo dopušteno samo jedan dio dana, a njena svetost se danas vratila kao što je bila jučer. Neka prisutni prenese odsutnome.’“ Ebu Šurejhu je rečeno: „Šta ti je Amr odgovorio?“

Rekao je: „Ja to znam bolje od tebe, Ebu Šurejh. Sveti prostor ne pruža zaštitu grješniku, ni onome ko bježi zbog krvi, ni onome ko bježi zbog zlodjela.“ Hadis bilježe El-Buhari i Muslim, a ovo je Muslimov tekst.

Kada se ovo zna, nema proturječnosti između hadisa koji ukazuju na to da je Allah Mekku učinio svetom onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju i hadisa koji ukazuju na to da ju je Ibrahim, alejhis-selam, učinio svetom. Ibrahim je ljudima prenio Allahovu odredbu o njoj i Njegovu odluku da bude sveta; Mekka je kod Allaha oduvijek bila sveti grad, još prije nego što ju je Ibrahim, alejhis-selam, izgradio. Tako je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kod Allaha određen kao posljednji vjerovjesnik dok je Adem još bio u glini.

Pa ipak, Ibrahim, alejhis-selam, rekao je: „Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih samih“, a Allah je uslišao njegovu dovu prema onome što je već bilo u Njegovom znanju i odredbi. Zbog toga se u hadisu navodi da su ljudi rekli: „Allahov Poslaniče, obavijesti nas o početku tvog poslanstva.“ On je rekao: „Dova moga oca Ibrahima, radosna vijest Isaa, sina Merjemina, i to što je moja majka vidjela kao da je iz nje izašla svjetlost koja je obasjala dvorce Šama.“ To jest: „Obavijestite nas o početku pojavljivanja tvog poslanstva“, kako će uskoro biti spomenuto, ako Allah da.

Pitanje da li je Mekka vrednija od Medine, kako smatra većina učenjaka, ili je Medina vrednija od Mekke, kako smatraju Malik i njegovi sljedbenici, bit će obrađeno na drugom mjestu, zajedno s dokazima, ako Allah da; u Njega se uzdamo.

Uzvišeni ovdje prenosi riječi Svoga prisnog prijatelja: „Gospodaru moj, učini ovo sigurnim gradom“ — to jest, sačuvaj ga od straha, tako da njegovi stanovnici ne budu zastrašivani. Allah je tako učinio i propisom i Svojom odredbom. Slično tome, Uzvišeni kaže: „Ko u njega uđe, bit će siguran“ i: „Zar ne vide da smo Harem sigurnim učinili, dok se ljudi oko njih otimaju?“ (El-Ankebut, 67), kao i u drugim ajetima.

Već su navedeni hadisi o zabrani borbe u Mekki. U Muslimovom Sahihu od Džabira se prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Nikome nije dopušteno da u Mekki nosi oružje.“

U ovoj suri se kaže: „Gospodaru moj, učini ovo sigurnim gradom“, to jest: učini ovo mjesto sigurnim gradom. To odgovara kontekstu, jer je to bilo prije izgradnje Kabe. U suri Ibrahim kaže se: „I kada je Ibrahim rekao: ‘Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim’“ (Ibrahim, 35). Tamo to, a Allah najbolje zna, odgovara kontekstu jer se čini da je riječ o drugoj dovi, nakon izgradnje Kuće i nakon što su se njeni stanovnici u njoj nastanili, te nakon rođenja Ishaka, koji je od Ismaila bio mlađi trinaest godina.

Zato je na kraju dove rekao: „Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka. Gospodar moj, zaista, uslišava molbe“ (Ibrahim, 39).

Uzvišeni kaže: „I opskrbi plodovima njene stanovnike, one među njima koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet. On je rekao: ‘A onome ko ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u patnju vatrenu. A užasno je to konačno odredište!’“ Ebu Džafer er-Razi prenosi od Er-Rebi‘a ibn Enesa, od Ebu el-Alije, od Ubejja ibn Ka‘ba, da je ajet: „On je rekao: ‘A onome ko ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa, a onda ću ga prisiliti da uđe u patnju vatrenu.

A užasno je to konačno odredište!’“ Allahov govor. To je stav Mudžahida i Ikrime, a Ibn Džerir, Allah mu se smilovao, ocijenio ga je ispravnim. Rekao je da su drugi učili: „Rekao je: ‘A onome ko ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa…’“, pa su to smatrali nastavkom Ibrahimove dove, kako prenosi Ebu Džafer od Er-Rebi‘a, od Ebu el-Alije.

On je rekao: Ibn Abbas bi govorio da su to Ibrahimove riječi, kojima moli svoga Gospodara da i nevjerniku da da kratko uživa. Ebu Džafer prenosi od Lejsa ibn Ebu Sulejma, od Mudžahida, o riječima: „A onome ko ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa“, da znače: „I nevjerniku ću dati opskrbu“, a zatim: „a onda ću ga prisiliti da uđe u patnju vatrenu.“

Muhammed ibn Ishak kaže: Kada je Ibrahim, alejhis-selam, svoju dovu uskratio onima kojima Allah nije htio dati starateljstvo, time se potpuno okrenuo Allahu i Njegovoj ljubavi te se odvojio od onih koji su se suprotstavili Njegovoj naredbi, pa makar bili i njegovo potomstvo, jer je saznao da će među njima biti nepravednika i da se, prema Allahovoj obavijesti, Njegov zavjet neće odnositi na njih, Allah je rekao: „A onome ko ne bude vjerovao — Ja opskrbljujem i dobročinitelja i grješnika i dajem mu da kratko uživa.“

Hatim ibn Ismail prenosi od Hamida el-Harrata, od Ammara ed-Duhnija, od Se‘ida ibn Džubejra, od Ibn Abbasa o riječima Uzvišenog: „Gospodaru moj, učini ovo sigurnim gradom i opskrbi plodovima njegove stanovnike, one među njima koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet“, da je Ibn Abbas rekao: Ibrahim je molio da Mekka bude namijenjena vjernicima, a ne ostalim ljudima. Tada je Allah objavio: „I nevjernika ću također opskrbiti kao što opskrbljujem vjernike. Zar da stvorim stvorenja, a da ih ne opskrbljujem?! Dat ću im da kratko uživaju, a onda ću ih prisiliti da uđu u patnju vatrenu.

A užasno je to konačno odredište!“ Zatim je Ibn Abbas proučio: „Svima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga, a darovi Gospodara tvoga nisu nikome uskraćeni“ (El-Isra, 20). Ovu predaju bilježi Ibn Merdavejh. Slično se prenosi i od Ikrime i Mudžahida.

Ovo je poput riječi Uzvišenog: „Oni koji o Allahu laži izmišljaju neće uspjeti; kratko će uživati na ovom svijetu, a zatim će se Nama vratiti, pa ćemo im dati da iskuse tešku patnju zato što nisu vjerovali“ (Junus, 69–70); i: „Neka te ne žalosti nevjerovanje onoga ko ne vjeruje. Nama će se svi vratiti, pa ćemo ih obavijestiti o onome što su radili. Allah, zaista, dobro zna šta je u grudima.

Dajemo im da kratko uživaju, a onda ćemo ih prisiliti da uđu u tešku patnju“ (Lukman, 23–24); i: „Da se ljudi ne bi poveli za jednom zajednicom, Mi bismo onima koji ne vjeruju u Milostivog učinili krovove njihovih kuća od srebra, kao i stepenice uz koje se penju, i vrata njihovih kuća, i divane na kojima se naslanjaju, i ukrase. A sve je to samo uživanje u životu na ovom svijetu, dok je onaj svijet kod Gospodara tvoga za bogobojazne“ (Ez-Zuhruf, 33–35).

Riječi: „a onda ću ga prisiliti da uđe u patnju vatrenu. A užasno je to konačno odredište!“ znače: nakon što mu bude dato da uživa na ovom svijetu i nakon što mu se pruži obilje njegovih blagodati, Allah će ga prisiliti da uđe u patnju vatrenu — a užasno je to konačno odredište. Značenje je da Allah nevjernicima daje vremena i odgađa kaznu, a zatim ih kažnjava, Onaj Koji je Silni i Svemoćni, kao što Uzvišeni kaže: „Koliko je samo naselja kojima sam dao vremena dok su bila nepravedna, a zatim sam ih kaznio!

Meni će se sve vratiti“ (El-Hadždž, 48). U dva Sahiha stoji: „Niko nije strpljiviji na uvrede koje čuje od Allaha. Oni Mu pripisuju dijete, a On ih opskrbljuje i daje im zdravlje.“ U Sahihu se također navodi: „Allah daje vremena nepravedniku, ali kada ga kazni, ne pušta ga.“

Zatim je proučio riječi Uzvišenog: „Takvo je kažnjavanje Gospodara tvoga kada kažnjava naselja koja su nasilje činila. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno“ (Hud, 102).

Neki su učili: „Rekao je: ‘A onome ko ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa…’“, i smatrali su da je to nastavak Ibrahimove dove. To je rijetko i neprihvaćeno čitanje, suprotno učenju sedmerice priznatih učača; gramatički sklop i kontekst odbacuju njegovo značenje, a Allah najbolje zna. U učenju većine učača zamjenica u riječi „rekao je“ odnosi se na Uzvišenog Allaha, kako zahtijeva kontekst. Prema tom rijetkom čitanju, zamjenica bi se odnosila na Ibrahima, što nije u skladu sa strukturom govora.

Allah, slavljen neka je, najbolje zna. Na ovo čitanje pozivaju se oni koji smatraju da je Mekku svetom učinio tek Ibrahim, prisni Allahov prijatelj. Drugi kažu da je ona sveta od vremena kada je stvorena zajedno sa Zemljom, a ovo je očitije i snažnije mišljenje.

Reference na ajete: Alu Imran, 97; El-Ankebut, 67; Ibrahim, 35; Ibrahim, 39; El-Isra, 20; Junus, 69–70; Lukman, 23–24; Ez-Zuhruf, 33–35; El-Hadždž, 48; Hud, 102.

Tefsir el-Begavija

Uzvišeni kaže: „I kada je Ibrahim rekao: ‘Gospodaru moj, učini ovo…’“ — to jest, Mekku; a rečeno je i: Harem. „…sigurnim gradom“ — to jest, gradom sigurnosti, u kojem će njegovi stanovnici biti zaštićeni. „I opskrbi plodovima njegove stanovnike.“ Dovu je uputio zato što je Mekka bila u dolini bez usjeva. U predajama se navodi da je Taif bio jedan od gradova Šama, u Jordanu.

Kada je Ibrahim, alejhis-selam, uputio ovu dovu, Allah je naredio Džibrilu, alejhis-selam, da iščupa Taif iz temelja, pronese ga oko Kuće sedam puta, a zatim ga postavi na mjesto na kojem se sada nalazi. Odatle dolazi veći dio plodova Mekke. „…one među njima koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet“ — dova je posebno upućena za vjernike.

„On je rekao“ — Allah Uzvišeni. „A onome ko ne bude vjerovao, dat ću da neko vrijeme uživa.“ Ibn Amir je učio „fa-umatti‘uhu“ s laganim izgovorom i dammom na hemzi, dok su ostali učači učili s teškim izgovorom; značenje je u oba slučaja isto. „Neko vrijeme“ znači: opskrbit ću i nevjernika do isteka njegova roka.

Allah je, naime, opskrbu obećao svim stvorenjima, i vjernicima i nevjernicima. Opskrbu je ograničio riječju „neko vrijeme“, jer je uživanje na ovom svijetu kratko. „A onda ću ga prisiliti“ — to jest, na onom svijetu ću ga primorati — „da uđe u patnju vatrenu. A užasno je to konačno odredište!“

To jest, užasan je povratak kojem će stići. Mudžahid je rekao: „Kod Mekami Ibrahima pronašao sam zapis na kojem je stajalo: ‘Allah je Gospodar Bekke; stvorio ju je onoga dana kada je stvorio Sunce i Mjesec, a svetom ju je učinio onoga dana kada je stvorio nebesa i Zemlju. Opasao ju je sa sedam meleka, hanifa. Njena opskrba dolazi joj s tri puta, a meso i voda u njoj su blagoslovljeni.’“