Molba za povećanje znanja

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

Nakon što je Uzvišeni spomenuo Svoj sud o posljedicama među Svojim robovima i Svoj vjerski zapovjedni sud, koji je objavio u Svojoj Knjizi, a to je jedno od očitovanja Njegove vlasti, rekao je: „Uzvišen je Allah“, odnosno: On je uzvišen, veličanstven i čist od svakog nedostatka i mahane. „Vladar“ — vlast je Njegovo svojstvo, a sva stvorenja Njegovi su podanici; Njegove odredbe, i one koje se tiču sudbine i one koje se tiču vjerskih propisa, djeluju među njima. „Istiniti“ znači da su Njegovo postojanje, vlast i savršenstvo istina. Svojstva savršenstva uistinu pripadaju samo Veličanstvenom.

Jedno od njih je i vlast: iako neka stvorenja u određenom vremenu imaju vlast nad nekim stvarima, njihova je vlast ograničena i prolazna. Gospodarova vlast, međutim, ne prestaje niti nestaje; On je Živi, Onaj koji sve održava, Veličanstveni.

„I ne žuri s Kur’anom prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi“ — to jest, nemoj požurivati i preuzimati Kur’an dok ti ga Džibril uči, nego strpi se dok ne završi. Kada završi, prouči ga. Allah ti je, doista, zajamčio da će ga sabrati u tvojim prsima i omogućiti ti da ga učiš, kao što Uzvišeni kaže: „Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da ga saberemo i da ga učinimo da ga čitaš. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.“ (El-Kijame, 16–19)

Budući da je njegova, sallallahu alejhi ve sellem, žurba da preuzme objavu i odmah je prihvati ukazivala na njegovu potpunu ljubav prema znanju i veliku želju za njim, Allah mu je naredio da Ga moli za povećanje znanja. Znanje je dobro, a traženje obilja dobra pohvalno je; ono dolazi od Allaha, a put do njega su trud, žudnja za znanjem, molba Allahu, traženje Njegove pomoći i oslanjanje na Njega u svakom trenutku.

Iz ovog časnog ajeta može se naučiti lijepo ponašanje pri stjecanju znanja: onaj ko sluša znanje treba biti staložen i strpjeti se dok učitelj i prenosilac ne završi povezani govor. Kada završi, slušalac može postaviti pitanje ako ga ima. Ne treba požurivati s pitanjem niti prekidati govor onoga ko prenosi znanje, jer to vodi uskraćenosti. I onaj koga pitaju treba pažljivo saslušati pitanje i razumjeti šta se njime želi prije nego što odgovori, jer to pomaže da odgovor bude ispravan.

Tefsir imama Ibn Kesira

Riječi Uzvišenog: „I ne žuri s Kur’anom prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi“ slične su Njegovim riječima u suri „Tako mi Dana kada će se dogoditi smak svijeta“: „Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio! Mi smo dužni da ga saberemo i da ga učinimo da ga čitaš. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.“ (El-Kijame, 16–19)

U vjerodostojnoj predaji od Ibn Abbasa navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, teško podnosio objavu, pa je pomjerao jezik. Allah je objavio ovaj ajet. To znači da bi, kada bi mu Džibril došao s objavom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao svaki ajet zajedno s njim, čim bi ga Džibril izgovorio, iz velike želje da zapamti Kur’an. Allah ga je uputio na ono što mu je lakše i blaže, kako mu ne bi bilo teško.

Rekao je: „Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio! Mi smo dužni da ga saberemo i da ga učinimo da ga čitaš“ — to jest, da ga saberemo u tvojim prsima, a zatim da ga učiš ljudima, ne zaboravljajući ništa od njega. „A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.“

U ovom ajetu rekao je: „I ne žuri s Kur’anom prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi“ — nego slušaj; kada melek završi s učenjem pred tobom, prouči ga nakon njega. „I reci: ‘Gospodaru moj, povećaj mi znanje!’“ — to jest, povećaj mi znanje od Sebe. Ibn Ujejne, Allah mu se smilovao, rekao je: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano je povećavao svoje znanje sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.“ Zato se prenosi u hadisu: „Allah je nastavio slati objavu Svome Poslaniku, sve dok objava nije bila najobilnija na dan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio.“

Ibn Madže je rekao: „Pričao nam je Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe, njemu Abdullah ibn Numajr, od Musaa ibn Ubejda, od Muhammeda ibn Sabita, a on od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji je rekao: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Allahu, učini mi korisnim ono čemu si me poučio, pouči me onome što će mi koristiti i povećaj mi znanje. Hvala Allahu u svakom stanju.“’“ Tirmizi je ovu predaju zabilježio od Ebu Kurejba, od Abdullaha ibn Numajra, s istim lancem prenosilaca, i rekao: „Ova predaja je neobična s ovim lancem.“

Zabilježio ju je i Bezzar od Amra ibn Alija el-Fellasa, od Ebu Asima, od Musaa ibn Ubejda, s istim lancem, a na kraju je dodao: „I utječem se Allahu od stanja stanovnika Vatre.“

Tefsir el-Begavija

„Uzvišen je Allah, Vladar Istiniti“ — Allah je uzvišen i čist od poricanja onih koji poriču i od onoga što govore mnogobošci.

„I ne žuri s Kur’anom“ — ovdje se obraća Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi mu Džibril došao s Kur’anom, on bi požurio i učio zajedno s njim, prije nego što bi Džibril završio učenje, strahujući da mu nešto ne izmakne ili da ne zaboravi. Allah mu je to zabranio riječima: „I ne žuri s Kur’anom“, odnosno, ne žuri s njegovim učenjem, „prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi“, to jest, prije nego što Džibril završi s dostavljanjem objave. Slično tome su riječi Uzvišenog: „Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio.“ (El-Kijame, 16)

Jakub je učio „nekad ne objavimo“ s početnim slovom nun, njegovim fethom, kesrom na slovu dad i fethom na slovu ja: „objavu Njegovu“, u akuzativu. Mudžahid i Katade rekli su da značenje glasi: „Nemoj ga učiti svojim drugovima niti im ga diktirati dok ti njegovo značenje ne postane jasno.“

„I reci: ‘Gospodaru moj, povećaj mi znanje!’“ — misli se na znanje Kur’ana i njegovih značenja. Rečeno je i: „Povećaj mi znanje povrh onoga čemu si me već poučio.“ Kada bi Ibn Mesud učio ovaj ajet, govorio bi: „Allahu, Gospodaru moj, povećaj mi znanje, vjerovanje i čvrsto uvjerenje.“