Dova 30 Znanje i olakšanje 11 min. čitanja

Molitva za olakšanje i jasnoću govora

Musa, alejhis-selam 20:25–28
Arapski tekst

رَبِّ اشْرَحْ لِي صَدْرِي، وَيَسِّرْ لِي أَمْرِي، وَاحْلُلْ عُقْدَةً مِنْ لِسَانِي يَفْقَهُوا قَوْلِي.

رَبِّ اشْرَحْ لِي صَدْرِي وَيَسِّرْ لِي أَمْرِي وَاحْلُلْ عُقْدَةً مِنْ لِسَانِي يَفْقَهُوا قَوْلِي

Arapski tekst naveden je prema Kur’anu s vokalizacijom. طه 20:25–28
Poslušati dovu 0:00 0:00
Glas
Transkripcija Rabbi-šrah li sadri, ve jessir li emri, veh lul ‘ukdeten min lisani, jefkahu kavli.
Prijevod značenja
Rowwad Translation CenterBS

“Gospodaru moj”, reče Musa, “učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj, odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj,

Značenje i posebnosti

Oblici: Četiri uzastopna glagola u zapovjednom obliku: „išrah“ (اشْرَحْ), „jessir“ (يَسِّرْ), „uhlul“ (احْلُلْ) i „jefkahu“ (يَفْقَهُوا). Ovo je glavna kur’anska dova za rječitost, duševni mir i olakšanje teških poslova.

Tumačenje i pouke

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

(I olakšaj mi moj zadatak), tj. olakšaj mi svaki posao koji budem obavljao i svaki put kojim budem išao radi Tebe, te mi olakšaj teškoće koje me čekaju. U olakšavanje zadatka spada i to da Allah onome ko poziva u vjeru omogući da svaku stvar obavlja na odgovarajući način, da se svakome obraća onako kako mu dolikuje i da ga poziva najbližim putem koji vodi prihvatanju njegovih riječi.

Tumačenje 27. i 28. ajeta: „I odriješi uzao s jezika moga, da bi razumjeli govor moj.“ Musa je imao poteškoću u govoru, pa su ga jedva razumijevali, kako navode mufessiri. Allah prenosi njegove riječi: „A moj brat Harun rječitiji je od mene“ (El-Kasas, 28:34). Musa je zato molio Allaha da mu razriješi čvor na jeziku kako bi ljudi razumjeli ono što govori i kako bi se u potpunosti ostvarila svrha obraćanja, odgovaranja i objašnjavanja značenja.

Tumačenje 24. i 25. ajeta: Nakon što je Allah Musau objavio Objavu, učinio ga vjerovjesnikom i pokazao mu veličanstvene znakove, poslao ga je faraonu, vladaru Egipta, rekavši: „Idi faraonu, on se, doista, osilio“ (Ta-Ha, 20:24), tj. pobunio se i prešao granicu u nevjerstvu, neredu i uznositosti na Zemlji, te tlačio slabe, sve dok nije ustvrdio da je gospodar i božanstvo — Allah ga unakazio! Njegova je obijest bila uzrok njegove propasti. Međutim, iz Svoje milosti, mudrosti i pravednosti, Allah nikoga ne kažnjava dok poslanici ne iznesu dokaz.

Tada je Musa, alejhis-selam, shvatio da je na sebe preuzeo težak zadatak: bio je poslan tom silnom i tvrdoglavom tiraninu, kojem u Egiptu među ljudima nije bilo ravna, dok je Musa bio sam. Osim toga, ranije je počinio ubistvo, pa je postupio po naredbi svoga Gospodara, prihvatio je s otvorenim srcem i zatražio od Njega pomoć i olakšavanje puteva potrebnih za potpuno izvršenje poziva u vjeru. Rekao je: „Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja“, tj. proširi ih i učini prostranim da bih mogao podnositi uvrede riječima i djelima, da mi se srce zbog njih ne uznemiri i da mi se prsa ne stegnu.

Kada su prsa tijesna, čovjek nije sposoban upućivati ljude i pozivati ih. Allah je Svome vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine“ (Ali Imran, 3:159). Možda će ljudi prihvatiti istinu kada se prema njima postupa blago i kada su prsa široka i otvorena.

Tefsir imama Ibn Kesira

(Da bi razumjeli govor moj.) To je bilo zbog mucanja koje ga je zadesilo kada su mu ponudili hurmu i žeravicu. Uzeo je žeravicu i stavio je na jezik, kao što će njegovo kazivanje biti navedeno kasnije. Nije tražio da ta poteškoća u potpunosti nestane, nego da mu se govor oslobodi zapreke i da ljudi razumiju ono što želi reći, u mjeri koja je bila potrebna.

Da je tražio da se poteškoća sasvim ukloni, bila bi uklonjena, ali vjerovjesnici mole samo za ono što im je potrebno. Zato je nešto od nje ostalo. Allah prenosi da je faraon rekao: „I zar nisam bolji od ovoga bijednika, koji jedva umije govoriti?“ (Ez-Zuhruf, 43:52), tj. jedva se jasno izražava.

El-Hasan el-Basri rekao je o riječima: „I odriješi uzao s jezika moga“: „Razriješi jedan čvor. Da je tražio više od toga, bilo bi mu dato.“ Ibn Abbas je rekao: „Musa se svome Gospodaru požalio na ono čega se bojao od faraonove porodice zbog ubijenog čovjeka, kao i na čvor na jeziku. Imao je govornu poteškoću koja ga je sprečavala da mnogo govori.

Molio je svoga Gospodara da mu pomogne preko njegova brata Haruna, da mu bude oslonac i da umjesto njega izgovara mnogo toga što njegov jezik nije mogao jasno izraziti. Allah mu je uslišao molbu i razriješio mu jedan čvor na jeziku.“

Ibn Ebi Hatim prenosi: Spomenuto je od Amra ibn Osmana: „Pričao nam je Bekijje, od Ertata ibn el-Munzira, koji mi je rekao da mu je jedan od drugova Muhammeda ibn Ka‘ba prenio od njega sljedeće: Došao mu je jedan njegov rođak i rekao: ‘S tobom je sve u redu, samo što praviš gramatičke greške u govoru i ne izgovaraš pravilno riječi dok učiš.’ El-Kurezi mu je rekao: ‘Sine moga brata, zar me razumiješ kada ti govorim?’ ‘Da’, odgovorio je. On tada reče: ‘Musa, alejhis-selam, molio je svoga Gospodara samo da mu razriješi čvor na jeziku kako bi sinovi Israilovi razumjeli njegov govor; nije tražio ništa više od toga.’“ Ovo je njegov doslovni navod.

„Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj mi moj zadatak.“ Ovo je Musa, alejhis-selam, molio svoga Gospodara, Uzvišenog, da mu raširi prsa za ono s čim ga je poslao, jer mu je naredio veliku stvar i povjerio mu krupan zadatak. Poslao ga je najvećem vladaru na Zemlji u to doba, najmoćnijem i najžešćem u nevjerstvu, s najbrojnijom vojskom i najvećim kraljevstvom, najobijesnijem i najupornijem u buntovništvu. Toliko je daleko otišao da je tvrdio kako ne poznaje Allaha i da za svoje podanike ne zna drugog božanstva osim sebe.

Musa je, međutim, još kao dijete boravio u njegovom domu, odrastao pod faraonovim okriljem i na njegovoj postelji, a zatim je ubio jednog od njih i u strahu da će ga ubiti pobjegao. Nakon što je cijelo to vrijeme proveo daleko od njih, njegov Gospodar, Uzvišeni, poslao ga je da ih upozori i pozove Allahu, da samo Njega obožavaju i da Mu nikoga ne pridružuju.

Zato je rekao: „Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj mi moj zadatak“, tj. ako Ti ne budeš moj pomagač, zaštitnik, oslonac i potpora, ja to neću moći iznijeti.

„I odriješi uzao s jezika moga, da bi razumjeli govor moj.“ To je bilo zbog mucanja koje ga je zadesilo kada su mu ponudili hurmu i žeravicu. Uzeo je žeravicu i stavio je na jezik, kao što će njegovo kazivanje biti navedeno kasnije. Nije tražio da ta poteškoća u potpunosti nestane, nego da mu se govor oslobodi zapreke i da ljudi razumiju ono što želi reći, u mjeri koja je bila potrebna.

Da je tražio da se poteškoća sasvim ukloni, bila bi uklonjena, ali vjerovjesnici mole samo za ono što im je potrebno. Zato je nešto od nje ostalo. Allah prenosi da je faraon rekao: „I zar nisam bolji od ovoga bijednika, koji jedva umije govoriti?“ (Ez-Zuhruf, 43:52), tj. jedva se jasno izražava.

El-Hasan el-Basri rekao je o riječima: „I odriješi uzao s jezika moga“: „Razriješi jedan čvor. Da je tražio više od toga, bilo bi mu dato.“ Ibn Abbas je rekao: „Musa se svome Gospodaru požalio na ono čega se bojao od faraonove porodice zbog ubijenog čovjeka, kao i na čvor na jeziku. Imao je govornu poteškoću koja ga je sprečavala da mnogo govori.

Molio je svoga Gospodara da mu pomogne preko njegova brata Haruna, da mu bude oslonac i da umjesto njega izgovara mnogo toga što njegov jezik nije mogao jasno izraziti. Allah mu je uslišao molbu i razriješio mu jedan čvor na jeziku.“

Ibn Ebi Hatim prenosi: Spomenuto je od Amra ibn Osmana: „Pričao nam je Bekijje, od Ertata ibn el-Munzira, koji mi je rekao da mu je jedan od drugova Muhammeda ibn Ka‘ba prenio od njega sljedeće: Došao mu je jedan njegov rođak i rekao: ‘S tobom je sve u redu, samo što praviš gramatičke greške u govoru i ne izgovaraš pravilno riječi dok učiš.’ El-Kurezi mu je rekao: ‘Sine moga brata, zar me razumiješ kada ti govorim?’ ‘Da’, odgovorio je. On tada reče: ‘Musa, alejhis-selam, molio je svoga Gospodara samo da mu razriješi čvor na jeziku kako bi sinovi Israilovi razumjeli njegov govor; nije tražio ništa više od toga.’“ To je njegov doslovni navod. Ez-Zuhruf, 43:52.

„Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj mi moj zadatak.“ Ovo je Musa, alejhis-selam, molio svoga Gospodara, Uzvišenog, da mu raširi prsa za ono s čim ga je poslao, jer mu je naredio veliku stvar i povjerio mu krupan zadatak. Poslao ga je najvećem vladaru na Zemlji u to doba, najmoćnijem i najžešćem u nevjerstvu, s najbrojnijom vojskom i najvećim kraljevstvom, najobijesnijem i najupornijem u buntovništvu. Toliko je daleko otišao da je tvrdio kako ne poznaje Allaha i da za svoje podanike ne zna drugog božanstva osim sebe.

Musa je, međutim, još kao dijete boravio u njegovom domu, odrastao pod faraonovim okriljem i na njegovoj postelji, a zatim je ubio jednog od njih i u strahu da će ga ubiti pobjegao. Nakon što je cijelo to vrijeme proveo daleko od njih, njegov Gospodar, Uzvišeni, poslao ga je da ih upozori i pozove Allahu, da samo Njega obožavaju i da Mu nikoga ne pridružuju.

Zato je rekao: „Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj mi moj zadatak“, tj. ako Ti ne budeš moj pomagač, zaštitnik, oslonac i potpora, ja to neću moći iznijeti.

Tefsir el-Begavija

(Musa) je rekao: „Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja“, tj. proširi ih za istinu. Ibn Abbas je rekao: „Mislio je: da se ne bojim nikoga osim Tebe.“ Musa se veoma bojao faraona zbog njegove silne moći i brojne vojske, a prsa su mu se stezala zbog onoga čime je bio zadužen — da se sam suprotstavi faraonu. Zato je molio Allaha da mu srce učini prostranim za istinu, kako bi znao da mu niko ne može nauditi osim Allahovom dozvolom.

Kada bi to znao, ne bi se bojao faraona, njegove silne moći ni brojne vojske.

„I olakšaj mi moj zadatak“, tj. olakšaj mi ono što si mi naredio — da faraonu dostavim poslanicu.

„Da bi razumjeli govor moj“, tj. razriješi čvor kako bi razumjeli moje riječi.

„I odriješi uzao s jezika moga.“ Kada je Musa bio dijete, odgajan u faraonovom domu, jednog ga je dana ošamario i uhvatio za bradu. Faraon je svojoj ženi Asiji rekao: „Ovo je moj neprijatelj“, i htio ga je ubiti. Asija mu je rekla: „On je dijete; ne razumije i ne raspoznaje.“

U drugom predanju stoji da ga je Musaova majka vratila nakon što ga je odbila od dojenja. Musa je odrastao u faraonovom domu, a faraon i njegova žena Asija su ga odgajali i uzeli za sina. Jednog dana, dok se igrao pred faraonom, imao je u ruci štapić kojim se igrao. Podigao ga je i udario njime faraona po glavi.

Faraon se naljutio i protumačio taj udarac kao zlu slutnju, pa je gotovo naredio da ga ubiju. Asija je rekla: „Vladaru, on je malo dijete i ne razumije.“ Ako želiš, iskušaj ga. Donijela je dvije posude: u jednoj je bio žar, a u drugoj dragulji.

Stavila ih je pred Musaa. On je htio uzeti dragulje, ali je Džibril uzeo njegovu ruku i stavio je na vatru. Musa je uzeo žeravicu i stavio je u usta, pa mu se jezik opekao i na njemu se stvorio čvor.

Potvrđujući hadis

U „Tefsiru Ibn Kesira“ naglašava se da ovu dovu treba učiti prije važnih govora, predavanja i hutbi.

Oznake
  • #Musa
  • #dova
  • #olakšanje
  • #jasan govor
  • #strpljenje
  • #pozivanje u vjeru

Pretraga dova

Pretražujte po temi, suri, prijevodu, tefsiru ili arapskom tekstu. Možete pretraživati na arapskom — vokalizacija nije obavezna.

↑ ↓ navigate · ↵ open · esc close Rezultati →