Molitva za oprost i spas

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

Pošto su spomenuli da ih je Allah uputio da vjeruju i tim posredovali kod Njega da im upotpuni blagodat, zamolili su Ga za nagradu za to i da im ispuni ono što im je preko Svojih poslanika obećao: pomoć i pobjedu na ovome svijetu, te postizanje Allahovog zadovoljstva i Dženneta na ahiretu. Uzvišeni, doista, ne krši obećanje. Allah im je uslišao dovu i primio njihovu poniznu molbu, pa su zato rekli:

„Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva vjeri“ — a to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Drugim riječima, poziva ljude vjeri i podstiče ih na nju, u njenim temeljima i ograncima.

„Pa smo povjerovali“ — odazvali smo mu se odmah i požurili da prihvatimo vjeru. Ovim priznaju Allahovu blagodat prema njima, raduju se Njegovoj blagodati i posreduju njome kod Njega, moleći Ga da im oprosti grijehe i pokrije loše postupke, jer dobra djela brišu loša. Onaj Koji im je podario vjerovanje podarit će im i potpunu sigurnost.

„I usmrti nas s čestitima“ — ova dova obuhvata molbu da im omogući činjenje dobra i ostavljanje zla, čime rob postaje jedan od čestitih, te da u tome ustraju i ostanu postojani sve do smrti.

Zatim je opisao one koji posjeduju razum: „koji Allaha spominju“ u svim svojim stanjima: „stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima“. To obuhvata sve vrste spominjanja Allaha riječima i srcem, a u to spada i obavljanje namaza stojeći; ako čovjek to ne može, onda sjedeći, a ako ni tako ne može, onda ležeći na boku. Oni „razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje“, kako bi preko njih spoznali svrhu njihovog stvaranja. Ovaj ajet ukazuje na to da je razmišljanje ibadet i svojstvo Allahovih bliskih, spoznajnih robova.

Kada razmišljaju o njima, spoznaju da ih Allah nije stvorio uzalud, pa govore: „Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti“ — čist si od svega što ne dolikuje Tvojoj veličini. Naprotiv, stvorio si ih s istinom i radi istine, a istina ih prožima. „I sačuvaj nas od patnje u Vatri“ tako što ćeš nas sačuvati od loših djela i omogućiti nam činjenje dobrih, kako bismo time bili spašeni Vatre.

Ova molba obuhvata i traženje Dženneta, jer ako ih Allah sačuva patnje u Vatri, oni će ući u Džennet. Ali pošto je strah ispunio njihova srca, molili su Allaha za ono što im je najvažnije.

„Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru bacio, već si ga ponizio“ — jer je zaslužio Allahovu srdžbu i srdžbu Njegovih meleka i štićenika, te dospio u sramotu od koje nema spasa niti izbavitelja. Zato su rekli: „A nepravednima neće biti pomagača“ koji bi ih izbavili Njegove kazne. U ovome je dokaz da su u Vatru ušli zbog svoje nepravde.

Tefsir imama Ibn Kesira

Zatim su rekli: „Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru bacio, već si ga ponizio“, odnosno: ponizio si ga i njegovu sramotu pokazao okupljenima. „A nepravednima neće biti pomagača“ — na Sudnjem danu neće imati nikoga da ih zaštiti od Tebe, niti će moći izbjeći ono što si im odredio.

„Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva vjeri“ — pozivača koji poziva vjerovanju, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. „Da vjerujete u Gospodara vašega!, pa smo povjerovali“ — rekao je: „Vjerujte u svoga Gospodara!“, a mi smo se odazvali i slijedili ga. „Gospodaru naš, oprosti nam grijehe“ — zbog našeg vjerovanja i slijeđenja Tvoga vjerovjesnika oprosti nam grijehe, odnosno prekrij ih. „I pokrij loše postupke naše“ — one između nas i Tebe. „I usmrti nas s čestitima“ — priključi nas dobrim ljudima.

Zatim je Uzvišeni opisao one koji posjeduju razum: „koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima“. U Sahihu Buharije prenosi se od Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjaj stojeći; ako ne možeš, onda sjedeći; a ako ni to ne možeš, onda ležeći na boku.“ Drugim riječima, oni ne prestaju spominjati Allaha ni u jednom svom stanju: u svojoj nutrini, mislima i riječima.

„I razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje“ — razumiju mudrosti koje se u njima nalaze, a koje ukazuju na veličinu Stvoritelja, Njegovu moć, znanje, mudrost, volju i milost. Ebu Sulejman ed-Darani rekao je: „Kada izađem iz svoje kuće, ne pogledam ni u šta a da u tome ne vidim Allahovu blagodat prema meni ili pouku za mene.“ To prenosi Ibn Ebid-Dunja u knjizi „Razmišljanje i pouke“ (et-Tefekkur vel-i‘tibar). Od Hasana el-Basrija prenosi se da je rekao: „Sat razmišljanja bolji je od noćnog namaza.“

El-Fudajl je rekao: „Hasan je kazao: ‘Razmišljanje je ogledalo koje ti pokazuje tvoja dobra i loša djela.’“ Sufjan b. Ujejne rekao je: „Razmišljanje je svjetlo koje ulazi u tvoje srce.“ Ponekad bi navodio ove stihove: „Kada čovjek razmišlja, u svemu nalazi pouku.“

Prenosi se da je Isa, alejhis-selam, rekao: „Blago onome čiji je govor spominjanje Allaha, čija je šutnja razmišljanje, a čiji je pogled pouka.“ Mudri Lukman rekao je: „Dugo osamljivanje potiče na razmišljanje, a dugo razmišljanje znak je da se kuca na vrata Dženneta.“ Vehb b. Munebbih rekao je: „Čovjek nikada nije dugo razmišljao a da nije nešto razumio; niko nije nešto razumio a da nije stekao znanje; i niko nije stekao znanje a da po njemu nije postupio.“

Omer b. Abdul-Aziz rekao je: „Govor uz spominjanje Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog, lijep je, a razmišljanje o Allahovim blagodatima vrhunac je ibadeta.“ Mugis el-Esved rekao je: „Svakodnevno posjećujte kabure, da vas podsjete; srcima predočavajte okupljalište [na Sudnjem danu], gdje će ljudi krenuti u dvije skupine: prema Džennetu ili Vatri; srca i tijela ispunite spominjanjem Vatre, njenih maljeva i slojeva.“ Tada bi plakao dok se ne bi srušio među svojim drugovima i izgubio svijest.

Abdullah b. Mubarek prenosi da je neki čovjek prošao pored monaha koji se nalazio između groblja i smetljišta. Monah ga je pozvao i rekao: „O monaše, kod tebe se nalaze dvije riznice ovosvjetskih pouka: riznica ljudi i riznica imetka.“ Prenosi se od Ibn Omera da bi, kada je želio preispitati svoje srce, otišao do ruševine, stao na njen ulaz i tužnim glasom upitao: „Gdje su njeni stanovnici?“

Zatim bi se obratio sebi: „Sve će propasti osim Njegova Lica.“ (El-Kasas, 28:88.) Od Ibn Abbasa prenosi se da je rekao: „Dva umjerena rekata, uz razmišljanje, bolja su od noćnog namaza dok je srce nemarno.“ Hasan je rekao: „Sine Ademov, jedi do trećine stomaka, pij do trećine, a preostalu trećinu ostavi da možeš disati i razmišljati.“

Neki mudrac rekao je: „Ko posmatra ovaj svijet bez pouke, njegov će srčani vid oslijepiti srazmjerno njegovom nemaru.“ Bišr el-Hafi rekao je: „Kada bi ljudi razmišljali o Allahovoj veličini, ne bi Mu bili neposlušni.“ Hasan prenosi od Amira b. Kajsа da je rekao: „Čuo sam više ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govore: ‘Svjetlost vjerovanja je razmišljanje.’“

Prenosi se da je Isa, alejhis-selam, rekao: „O slabi sine Ademov, boj se Allaha gdje god bio, na dunjaluku budi poput gosta, džamije uzmi za svoj dom, nauči svoje oči da plaču, tijelo strpljenju, a srce razmišljanju, i ne brini se za sutrašnju opskrbu.“ Prenosi se da je Omer b. Abdul-Aziz, radijallahu anhu, jednom zaplakao među svojim drugovima. Upitali su ga zašto, pa je rekao: „Razmišljao sam o dunjaluku, njegovim uživanjima i prohtjevima, pa sam iz njegovih uživanja izvukao pouku: jedva da se njegova uživanja okončaju, a već ih zagorča njihova gorčina.

Ako u njemu nema pouke za onoga ko pouku prima, onda u njemu ima savjeta za onoga ko se opominje.“ Ibn Ebid-Dunja rekao je: El-Husejn b. Abdurrahman kazivao mi je ove stihove: „U razmišljanju je užitak vjernika, u poukama radost vjernika. Hvalimo samo Allaha, a svi smo izloženi opasnosti.

Koliko je nemarnih, kojima je život prošao a da nisu ni osjetili. Koliko je života koji su bili iznad želja, blistavi i rascvjetani, uz žubor izvora, sjenu drveća, radost bilja i slast plodova. Njih i njihove bližnje promijenila je brzina vremena. Hvalimo samo Allaha — u tome je pouka. U tome je pouka za razumnoga, ako pouku primi.“

Uzvišeni je ukorio one koji ne uzimaju pouku iz Njegovih stvorenja, koja ukazuju na Njega, Njegova svojstva, zakon, odredbu i znakove. Rekao je: „A koliko ima znakova na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, a od njih se okreću! Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da Mu ne pripisuje druga.“ (Jusuf, 12:105–106.)

Pohvalio je Svoje vjernike: „koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima i razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje“, govoreći: „Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio!“ — odnosno: nisi ovo stvorenje stvorio bez svrhe, nego s istinom, da bi one koji su činili zlo nagradio prema onome što su radili, a one koji su dobro činili nagradio najljepšom nagradom. Zatim su Ga proglasili čistim od besmislenosti i stvaranja onoga što je bez svrhe, pa su rekli: „Uzvišen si Ti“ — čist si od toga da stvoriš nešto uzalud.

„I sačuvaj nas od patnje u Vatri“ — o Ti Koji si stvorenja stvorio s istinom i pravdom, o Ti Koji si čist od manjkavosti, mahana i besmisla, sačuvaj nas Svojom snagom i moći od patnje u Vatri, usmjeri nas ka djelima kojima si zadovoljan i omogući nam dobra djela koja će nas uputiti u džennetske bašče blaženstva i zaštititi od Tvoje bolne kazne. (El-Kasas, 28:88; Jusuf, 12:105–106.)

„Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika.“ Rečeno je da to znači: zbog vjerovanja u Tvoje poslanike. Također je rečeno da znači: ono što si obećao riječima Svojih poslanika — a to je očitije. Imam Ahmed rekao je: Ebu el-Jeman nam je kazivao, njemu Ismail b.

Ajjaš, njemu Amr b. Muhammed, njemu Ebu Ikal, od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Askelan je jedan od dva mladoženje. Allah će iz njega na Sudnjem danu podići sedamdeset hiljada ljudi koji neće polagati račun, a iz njega će podići i pedeset hiljada šehida, kao izaslanike koji će doći Allahu.

U njemu će biti redovi šehida; glave će im biti odsječene i držat će ih u rukama, a vratne žile će im liti krvlju. Govorit će: ‘Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika i ne ponizi nas na Sudnjem danu! Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje!’ Tada će Allah reći: ‘Istinu je rekao Moj rob.

Operite ih u rijeci El-Bejda.’ Izaći će iz nje čisti i bijeli, pa će se u Džennetu kretati kuda budu htjeli.“ Ovaj hadis ubraja se u neobične predaje Musneda; neki ga smatraju izmišljenim, a Allah najbolje zna.

„I ne ponizi nas na Sudnjem danu“ — pred svim okupljenim stvorenjima. „Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje“ — obećanje o kojem su nas obavijestili Tvoji poslanici, da ćemo na Sudnjem danu stajati pred Tobom, sigurno će se ostvariti. Hafiz Ebu Ja‘la rekao je: El-Haris b. Surejdž nam je kazivao, njemu el-Mu‘temir, njemu el-Fadl b.

Isa, njemu Muhammed b. el-Munkedir, da mu je Džabir b. Abdullah kazivao kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sramota i poniženje koje će zadesiti sina Ademova na Sudnjem danu, dok stoji pred Allahom, Uzvišenim i Veličanstvenim, dosegnut će takvu mjeru da će poželjeti da mu se naredi da ode u Vatru.“ Ovo je neobičan hadis.

Potvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovih deset ajeta s kraja sure Ali Imran kada bi noću ustao da klanja tehedžud. Buharija, Allah mu se smilovao, rekao je: Seid b. Ebi Merjem nam je kazivao, njemu Muhammed b. Dža‘fer, njemu Šerik b.

Abdullah b. Ebi Nemir, od Kurejba, od Ibn Abbasa, koji je rekao: „Prenoćio sam kod svoje tetke Mejmune. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razgovarao je neko vrijeme sa svojom porodicom, a zatim je zaspao. Kada je prošla trećina posljednjeg dijela noći, sjeo je, pogledao u nebo i rekao: ‘U stvaranju nebesa i Zemlje i smjeni noći i dana, zaista, postoje znakovi za razumom obdarene.’

Zatim je ustao, uzeo abdest i očistio zube misvakom. Klanjao je jedanaest rekata. Potom je Bilal proučio ezan, pa je klanjao dva rekata, a onda izašao i predvodio ljude u sabah-namazu.“ Muslim prenosi istu predaju od Ebu Bekra b.

Ishaka es-San‘anija, od Ibn Ebi Merjema, s istim lancem prenosilaca.

Zatim je Buharija prenio predaju različitim lancima od Malika, od Mahreme b. Sulejmana, od Kurejba, od Ibn Abbasa, koji je rekao: „Prenoćio sam kod Mejmune, supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koja mi je bila tetka. Ležao sam poprijeko na jastuku, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova porodica ležali su uzdužno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spavao je sve dok nije prošla polovina noći, ili malo prije nje ili malo poslije nje.

Tada se probudio, rukom obrisao san s lica, a zatim proučio posljednjih deset ajeta sure Ali Imran. Potom je ustao do obješenog mijeha, uzeo abdest iz njega i lijepo upotpunio abdest, pa ustao da klanja.“ Ibn Abbas je rekao: „Ustao sam i učinio isto što i on, pa sam stao pored njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio je desnu ruku na moju glavu i prstima mi nježno povukao desno uho.

Klanjao je dva rekata, zatim dva, pa dva, pa dva, pa dva, pa još dva, a onda klanjao vitr. Zatim je legao i spavao sve dok nije došao mujezin. Ustao je, klanjao dva kratka rekata, a potom izašao i klanjao sabah.“ I ostali sastavljači hadiskih zbirki prenose ovu predaju različitim lancima od Malika.

Muslim i Ebu Davud također je prenose drugim lancima od Mahreme b. Sulejmana.

Drugi lanac ove predaje od Ibn Abbasa: Ebu Bekr b. Merdavejh rekao je: Muhammed b. Ahmed b. Muhammed b. Ali nam je kazivao, njemu Ebu Jahja b. Ebi Mesre, njemu Hallad b. Jahja, njemu Junus b. Ebi Ishak, od el-Minhela b. Amra, od Alija b.

Abdullaha b. Abbasa, od Abdullaha b. Abbasa, koji je rekao: „Abbas mi je naredio da prenoćim kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pratim njegov namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio je ljudima posljednji jacijski namaz.

Kada u džamiji nije ostao niko osim njega, ustao je i prošao pored mene. Upitao je: ‘Ko je to? Abdullah?’ Rekao sam: ‘Da.’ Upitao je: ‘Šta je bilo?’ Odgovorio sam: ‘Abbas mi je naredio da ovu noć provedem kod vas.’ Rekao je: ‘Onda pođi, pođi.’

Kada je ušao, rekao je: ‘Abdullah, pripremi postelju.’ Donesen je jastuk od grube tkanine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaspao je na njemu, a ja sam čuo njegovo disanje. Zatim se uspravio i sjeo na postelji.

Podigao je glavu prema nebu i tri puta rekao: ‘Slavljen neka je Vladar, Sveti!’ Potom je proučio ove ajete s kraja sure Ali Imran, sve do kraja.“ Muslim, Ebu Davud i en-Nesai također prenose predaju o tome od Alija b. Abdullaha b. Abbasa.

Još jedan lanac prenosi Ibn Merdavejh: od Asima b. Behdele, od jednog njegovog druga, od Seida b. Džubejra, od Ibn Abbasa, da je Vjerovjesnik jedne noći izašao nakon što je dio noći već prošao, pogledao u nebo i proučio ajet: „U stvaranju nebesa i Zemlje i smjeni noći i dana, zaista, postoje znakovi za razumom obdarene“, sve do kraja sure. Zatim je rekao: „Allahu moj, učini svjetlo u mom srcu, svjetlo u mom sluhu, svjetlo u mom vidu, svjetlo s moje desne strane, svjetlo s moje lijeve strane, svjetlo ispred mene, svjetlo iza mene, svjetlo iznad mene, svjetlo ispod mene i podari mi veliko svjetlo na Sudnjem danu.“

Ova dova je potvrđena u nekim vjerodostojnim verzijama predaje koju Kurejb prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.

Zatim su Ibn Merdavejh i Ibn Ebi Hatim prenijeli predaju od Džafera b. el-Mugire, od Seida b. Džubejra, od Ibn Abbasa, koji je rekao: „Kurejšije su došle Židovima i upitale ih: ‘S kakvim je znakovima Musa došao?’ Odgovorili su: ‘Sa svojim štapom i rukom koja je pred posmatračima postala bijela.’ Zatim su došli kršćanima i upitali: ‘Kakav je bio Isa među vama?’

Odgovorili su: ‘Liječio je slijepog od rođenja i gubavog, i oživljavao mrtve.’ Zatim su došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: ‘Zamoli svoga Gospodara da nam brdo Safa pretvori u zlato.’ On je zamolio svoga Gospodara, Uzvišenog i Veličanstvenog, pa je objavljeno: ‘U stvaranju nebesa i Zemlje i smjeni noći i dana, zaista, postoje znakovi za razumom obdarene.’“ Zatim je rekao: „Neka o tome razmišljaju.“

To je tekst koji prenosi Ibn Merdavejh. Et-Taberani je već ranije, na početku ajeta, prenio ovu predaju u drugom obliku. Ona bi upućivala na to da su ovi ajeti objavljeni u Mekki, iako je poznatije mišljenje da su medinski; dokaz za to je druga predaja.

Ibn Merdavejh je rekao: Ismail b. Ali b. Ismail nam je kazivao, njemu Ahmed b. Ali el-Harrani, njemu Šudža‘ b. Ešres, njemu Hašredž b. Nebate el-Vasiti, Ebu Mekrem, od el-Kelbija — a to je Ebu Džunab — od Ata’a, koji je rekao: „Ja, Ibn Omer i Ubejd b.

Umejr otišli smo kod Aiše, radijallahu anha. Ušli smo, a između nas i nje bila je zavjesa. Rekla je: ‘Ubejde, šta te sprečava da nas posjećuješ?’ Odgovorio je: ‘Riječi pjesnika: Posjećuj rijetko pa će ljubav porasti.’ Ibn Omer je rekao: ‘Pusti to i obavijesti nas o najčudesnijoj stvari koju si vidjela kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’

Aiša je zaplakala i rekla: ‘Sve što je radio bilo je čudesno. Jedne noći došao je meni i njegova koža dotakla je moju, a zatim je rekao: “Pusti me da robujem svome Gospodaru.” Rekla sam: “Tako mi Allaha, volim da si mi blizu, ali volim i da robuješ svome Gospodaru.” Ustao je, prišao mijehu, uzeo abdest ne trošeći mnogo vode, a zatim ustao da klanja.

Plakao je sve dok mu brada nije bila mokra, pa je učinio sedždu i plakao dok nije pokvasio zemlju. Zatim je legao na bok i plakao sve dok nije došao Bilal da ga obavijesti o sabah-namazu.’ Aiša je rekla: ‘Bilal ga je upitao: “Allahov Poslaniče, zašto plačeš kada ti je Allah oprostio ranije i kasnije grijehe?” On je rekao: “Teško tebi, Bilale!

Šta bi me spriječilo da plačem kada mi je ove noći objavljeno: ‘U stvaranju nebesa i Zemlje i smjeni noći i dana, zaista, postoje znakovi za razumom obdarene’?” Zatim je rekao: “Teško onome ko ih prouči, a o njima ne razmisli!”’“ Ovu predaju prenosi i Abd b. Humejd od Džafera b.

Avna, od Ebu Džunaba el-Kelbija, od Ata’a, u dužem i potpunijem obliku. Tako je prenosi i Ebu Hatim b. Hibban u svome Sahihu, od Imrana b. Muse, od Osmana b. Ebi Šejbe, od Jahje b. Zekerijje, od Ibrahima b. Suvejda en-Nehaija, od Abdul-Melika b.

Ebi Sulejmana, od Ata’a, koji je rekao: „Ja i Ubejd b. Umejr ušli smo kod Aiše“, a zatim je spomenuo sličnu predaju. Isto je prenio Abdullah b. Muhammed b. Ebid-Dunja u svojoj knjizi „Razmišljanje i pouke“, od Šudža‘a b.

Ešresa, s istim lancem. Zatim je rekao: Hasan b. Abdul-Aziz mi je kazivao: Čuo sam Sunajda kako prenosi od Sufjana — a to je es-Sevri — da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko prouči završetak sure Ali Imran, a ne razmisli o njemu, teško njemu!“ Pa je izbrojao deset prstiju.

Hasan b. Abdul-Aziz rekao je: Ubejd b. es-Saib obavijestio me je da je el-Evza‘i upitan: „Koja je granica razmišljanja o tim ajetima?“ Odgovorio je: „Da ih prouči i razumije.“ Ibn Ebid-Dunja rekao je: Kasim b. Hašim mi je kazivao, njemu Ali b.

Ajjaš, njemu Abdurrahman b. Sulejman: „Upitao sam el-Evza‘ija o najmanjoj mjeri razmišljanja koja se može primijeniti na te ajete i koja čovjeka spašava od ove prijetnje. Zašutio je kratko, a zatim rekao: ‘Da ih prouči i razumije.’“

Još jedna neobična predaja: Ebu Bekr b. Merdavejh rekao je: Abdurrahman b. Bešir b. Numejr nam je kazivao, njemu Ishak b. Ibrahim el-Busti; a zatim je rekao da mu je kazivao Ishak b. Ibrahim b. Zejd, njemu Ahmed b. Amr. Obojica su prenijeli od Hišama b.

Ammara, od Sulejmana b. Muse ez-Zuhrija, od Muzahira b. Eslema el-Mahzumija, od Seida b. Ebi Seida el-Makburija, od Ebu Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svake noći učio deset ajeta s kraja sure Ali Imran. Muzahir b. Eslem je slab prenosilac.

Tefsir el-Begavija

„Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru bacio, već si ga ponizio“ — to jest, ponizio si ga. Rečeno je i: uništio si ga; a rečeno je i: osramotio si ga, na osnovu Allahovih riječi: „I ne osramoti me zbog mojih gostiju.“ (Hud, 11:78.) Ako bi neko upitao: Allah je rekao: „Na Dan kada Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali“ (Et-Tahrim, 66:8), a među vjernicima ima i onih koji ulaze u Vatru.

Kako se to slaže s riječima: „Onoga koga Ti budeš u Vatru bacio, već si ga ponizio“? Odgovor je: Enes i Katade rekli su da to znači: onoga koga Ti učiniš vječnim stanovnikom Vatre, već si ponizio. Seid b. el-Musejjib rekao je da se ovo posebno odnosi na onoga ko iz nje neće izaći. Enes, radijallahu anhu, prenio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Allah će uvesti neke ljude u Vatru, a zatim ih iz nje izvesti.“ „A nepravednima neće biti pomagača.“

„Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika“ — to jest, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako su rekli Ibn Mes‘ud i Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kao i većina učenjaka. El-Kurazi je rekao: To je Kur’an, jer ne susretne svako Vjerovjesnika. „Koji poziva vjeri“ — to jest, poziva u vjerovanje. „Da vjerujete u Gospodara vašega!, pa smo povjerovali.

Gospodaru naš, oprosti nam grijehe, i pokrij loše postupke naše, i usmrti nas s čestitima“ — to jest, priključi nas skupini čestitih.

„Koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima.“ Ali b. Ebi Talib, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, en-Neha‘i i Katade rekli su: Ovo se odnosi na namaz: klanja stojeći, a ako ne može, onda sjedeći, a ako ni to ne može, onda ležeći na boku. Ebu Osman Seid b.

Ismail ed-Dabbi nam je kazivao, njemu Ebu Muhammed Abdul-Džebbar b. Muhammed el-Džerahi, njemu Ebu Abbas Muhammed b. Ahmed el-Mahbubi, njemu Ebu Isa Muhammed b. Isa et-Tirmizi, njemu Henad, njemu Veki‘, od Ibrahima b. Tahmana, od Husejna el-Muallima, od Abdullaha b.

Burejde, od Imrana b. Husajna, koji je rekao: „Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o namazu bolesnika, pa je rekao: ‘Klanjaj stojeći; ako ne možeš, onda sjedeći; a ako ni to ne možeš, onda ležeći na boku.’“ Drugi mufessiri rekli su da se time misli na ustrajnost u spominjanju Allaha u svim stanjima, jer čovjek rijetko bude izvan jednog od ova tri stanja. Slično je u suri En-Nisa: „A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima.“ (En-Nisa, 4:103.)

„I razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje“ i o onome što je u njima stvoreno na izvanredan način, kako bi ih to uputilo na Allahovu moć, te kako bi spoznali da nebesa i Zemlja imaju Stvoritelja, Koji je moćan, upravlja njima i mudar je. Ibn Avn je rekao: „Razmišljanje otklanja nemar i u srcu budi strahopoštovanje, kao što voda podstiče rast biljaka. Srca se ničim ne pročiste kao tugom, niti se ičim osvijetle kao razmišljanjem.“

„Gospodaru naš“ — to jest, govore: „Gospodaru naš!“ „Ti ovo nisi stvorio“ — riječ „ovo“ odnosi se na stvorenje, zato je upotrijebljen muški rod. „Uzalud“ — to jest, bez svrhe i kao igru; naprotiv, stvorio si ga radi velikog cilja. Riječ „uzalud“ gramatički je u akuzativu uz izostavljen prijedlog, a značenje je: „uzaludno“. „Uzvišen si Ti! I sačuvaj nas od patnje u Vatri.“

„Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika“ — to jest, ono što si obećao riječima Svojih poslanika. „I ne ponizi nas“ — nemoj nas kazniti, uništiti, osramotiti ni poniziti — „na Sudnjem danu. Ti, doista, ne kršiš obećanje Svoje.“ Ako bi neko upitao: Zašto su rekli: „Gospodaru naš, daj nam ono što si nam obećao preko Svojih poslanika“, kada su znali da Allah ne krši obećanje?

Odgovor je da ove riječi imaju oblik dove, a značenje im je iskaz: „Ti ćeš nam, sigurno, dati ono što si nam obećao preko Svojih poslanika.“ Njihov smisao je: „Oprosti nam grijehe, pokrij naše loše postupke i ne ponizi nas na Sudnjem danu, kako bi nam dao ono što si nam obećao preko Svojih poslanika od blagodati i milosti.“ Rečeno je i da znače: „Gospodaru naš, učini nas od onih koji zaslužuju Tvoju nagradu i kojima ćeš dati ono što si obećao preko Svojih poslanika“, jer nisu bili sigurni da zaslužuju tu počast, pa su molili Allaha da ih učini dostojnima nje.

Također je rečeno da su tražili da im Allah ubrza ono što im je obećao: pobjedu nad neprijateljima. Govorili su: „Znamo da Ti ne kršiš obećanje, ali nemamo strpljenja pred Tvojom blagošću, zato ubrzaj njihovu sramotu i pomozi nam protiv njih.“