Porodična radost i uzor bogobojaznosti

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

„A oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam od naših supružnika’“ — to jest, naših drugova, bliskih osoba i supruga — „‘i potomstva našega radost očiju’“, odnosno, da nam oni budu radost. Kada pažljivo razmotrimo njihovo stanje i osobine, iz njihove težnje i visokog položaja jasno nam je da im oči neće biti radosne sve dok ih ne vide pokorne svome Gospodaru, učene i postupajuće po znanju. Ova dova, kao što je dova za čestitost njihovih supružnika i potomstva, ujedno je i dova za njih same, jer se korist od toga vraća njima. Zato su to nazvali darom za sebe i rekli: „Podari nam.“

Štaviše, njihova dova donosi korist svim muslimanima, jer čestitost spomenutih postaje uzrokom čestitosti mnogih koji su s njima povezani i imaju koristi od njih.

„I učini nas predvodnicima bogobojaznih“ — to jest: Gospodaru naš, uzdigni nas do ovog visokog stepena, stepena iskrenih i savršenih među Allahovim čestitim robovima: da budemo predvodnici u vjeri i uzor bogobojaznima u svojim riječima i djelima, da se drugi ugledaju na njihova djela, da se pouzdaju u njihove riječi i da ih dobri ljudi slijede, pa da oni upućuju i sami budu upućeni. Poznato je da je moliti za dostizanje nekog stepena ujedno moliti i za ono bez čega se on ne može ostvariti.

A stepen predvodništva u vjeri postiže se samo strpljenjem i čvrstim uvjerenjem, kao što Uzvišeni kaže: „I učinili smo ih predvodnicima koji su, prema Našoj zapovijedi, upućivali, zato što su bili strpljivi i u Naše dokaze čvrsto vjerovali“ (Es-Sedžda, 24). Ova dova, dakle, podrazumijeva mnoga dobra djela, strpljenje u pokornosti Allahu, suzdržavanje od grijeha i podnošenje bolnih odredbi, kao i potpuno znanje koje čovjeka dovodi do stepena čvrstog uvjerenja. Ona podrazumijeva obilno dobro i velikodušan dar te dostizanje najviših mogućih stepena ljudskih vrlina nakon poslanika.

Tefsir imama Ibn Kesira

Uzvišeni kaže: „A oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam od naših supružnika i potomstva našega radost očiju’“, odnosno, mole Allaha da iz njihovih loza i potomstva izvede one koji će Mu biti pokorni i samo Njega obožavati, bez ikakva sudruga. Ibn Abbas je rekao: „Misle na one koji postupaju u pokornosti, pa su im oni radost i na ovome i na budućem svijetu.“ Ikrima je rekao: „Nisu time željeli ljepotu ni skladan izgled, nego su željeli da budu pokorni.“ El-Hasan el-Basri je, upitan o ovom ajetu, rekao: „Da Allah muslimanskom robu pokaže pokornost Allahu kod njegove supruge, brata i bliske osobe.

Tako mi Allaha, muslimanu ništa ne donosi veću radost od toga da vidi svoje dijete, unuče, brata ili blisku osobu pokornu Uzvišenom Allahu.“ Ibn Džurejdž je o riječima „podari nam od naših supružnika i potomstva našega radost očiju“ rekao: „Neka Tebe obožavaju, neka Ti lijepo ibadet čine i neka nam ne priređuju nevolje.“ Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem rekao je da oni mole Allaha da njihove supružnike i potomstvo uputi u islam.

Imam Ahmed bilježi: „Pričao nam je Ja‘mer ibn Bišr, njemu Abdullah ibn Mubarek, njemu Safvan ibn Amr, a njemu je pričao Abdurrahman ibn Džubejr ibn Nufejr, od svoga oca, koji je rekao: Jednog dana sjedili smo kod Mikdada ibn el-Esveda, pa je pored njega prošao neki čovjek i rekao: ‘Blago ovim očima koje su vidjele Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Voljeli bismo da smo vidjeli ono što si ti vidio i prisustvovali onome čemu si ti prisustvovao.’ Mikdad se naljutio, što me začudilo, jer taj čovjek nije rekao ništa osim dobro.

Zatim se okrenuo prema njemu i rekao: ‘Šta čovjeka navodi da poželi da je bio na mjestu od kojeg ga je Allah poštedio, a ne zna kako bi se tada ponašao? Tako mi Allaha, neki su ljudi bili uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ih je Allah naglavačke bacio u Džehennem, jer ga nisu prihvatili niti mu povjerovali. Zar ne zahvaljujete Allahu što vas je izveo na svijet u stanju da poznajete samo svoga Gospodara i vjerujete u ono s čime je došao vaš Vjerovjesnik, pa vas je poštedio iskušenja koja su drugi pretrpjeli?

Allah je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u vremenu najvećeg neznanja u kojem je ikada poslan neki vjerovjesnik. Ljudi nisu smatrali da postoji bolja vjera od obožavanja kipova. Došao je s jasnim dokazom koji je razdvojio istinu od neistine i oca od sina. Čovjek bi vidio svoga oca, sina ili brata kao nevjernika, dok je Allah već otvorio bravu njegova srca za vjerovanje.

Znao je da će, ako taj umre, ući u Vatru; zato mu oko nije bilo radosno dok je znao da mu je voljena osoba u Vatri. Upravo na to se odnose riječi Uzvišenog Allaha: ‘A oni koji govore: Gospodaru naš, podari nam od naših supružnika i potomstva našega radost očiju.’“ Ovaj lanac prenosilaca je vjerodostojan, ali ga autori šest zbirki hadisa nisu zabilježili.

Uzvišeni kaže: „I učini nas predvodnicima bogobojaznih.“ Ibn Abbas, el-Hasan, Katada, Es-Suddi i Er-Rebi‘ ibn Enes rekli su: „Da budemo predvodnici u dobru, za kojima će se drugi povoditi.“ Drugi su rekli: „Da budemo upućivači i sami upućeni ka dobru.“ Oni su željeli da njihovo obožavanje bude povezano s obožavanjem njihove djece i potomstva, te da njihova uputa bude korisna i drugima.

To donosi veću nagradu i ljepši ishod. Zato se u Sahihu Muslima, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada čovjek umre, njegova djela prestaju, osim u tri slučaja: dobro dijete koje za njega upućuje dovu, znanje kojim se drugi koriste nakon njega ili trajna sadaka.“ A oni su i pozivači [ka dobru].

Tefsir el-Begavija

„A oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam od naših supružnika i potomstva našega’“ — Ebu Amr, el-Kisai i Ebu Bekr učili su ovu riječ bez elifa, a ostali s elifom, u množini. „Radost očiju“ znači: čestitu i bogobojaznu djecu. Oni govore: „Učini ih čestitima, pa će nam oni biti radost.“ El-Kurazi je rekao: „Vjerniku ništa ne donosi veću radost od toga da vidi svoju suprugu i djecu pokorne Uzvišenom Allahu.“

Tako su rekli i el-Hasan. Riječ „kurre“ upotrijebljena je u jednini jer je to glagolska imenica. Njeno izvorno značenje povezano je s hladnoćom, jer Arapi teško podnose vrućinu i traže osvježenje u hladnoći. Izraz „radost oka“ upotrebljava se za veselje, a „vrućina oka“ za tugu.

Kaže se i da su suze hladne kada se oko raduje, a tople kada tuguje. El-Ezheri je rekao: „Značenje izraza ‘radost očiju’ jeste da čovjek u svom srcu nađe onoga s kim je zadovoljan, pa mu se oko raduje i ne gleda za nekim drugim.“

„I učini nas predvodnicima bogobojaznih“, odnosno predvodnicima za kojima će se drugi povoditi u dobru. Nije rekao „predvodnici“, kao u riječima Uzvišenog: „Mi smo Gospodar svjetova“ (Eš-Šu‘ara, 16). Rečeno je i da se misli na predvodnike, kao u riječima: „Oni su mi, doista, neprijatelji“ (Eš-Šu‘ara, 77), što znači „neprijatelji“, u množini. Kaže se i: „Ovo su naši zapovjednik“, misleći na „naši zapovjednici“.

Rečeno je i da je ova riječ glagolska imenica, poput riječi „post“ i „stajanje“: kaže se „predvoditi kao imam“, kao što se kaže „stajati“ i „postiti“. El-Hasan je rekao: „Mi slijedimo bogobojazne, a bogobojazni slijede nas.“ Ibn Abbas je rekao: „Učini nas predvodnicima koji upućuju“, kao što Uzvišeni kaže: „I učinili smo ih predvodnicima koji su, prema Našoj zapovijedi, upućivali“ (Es-Sedžda, 24). Nemoj nas učiniti predvodnicima zablude, kao što Uzvišeni kaže: „I učinili smo ih predvodnicima koji pozivaju u Vatru“ (El-Kasas, 41).

Rečeno je i da je značenje obrnuto: „Učini bogobojazne našim predvodnicima i učini nas onima koji ih slijede i za njima se povode.“ To je mišljenje Mudžahida.