Ibrahimova dova za spas

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

„I učini me jednim od nasljednika Dženneta blagostanja“ – to jest, učini me jednim od stanovnika Dženneta, koji će im Allah dati u nasljedstvo. Allah je uslišao njegovu dovu i uzdigao njegov stepen u Džennetu blagostanja.

Zatim se Ibrahim, alejhis-selam, obratio svome Gospodaru i rekao: „Gospodaru moj, podari mi mudrost“ – to jest, podari mi obilno znanje pomoću kojeg ću poznavati propise, dozvoljeno i zabranjeno, te suditi među ljudima. „I pridruži me čestitima“ – među njegovu braću, vjerovjesnike i poslanike.

„I podari mi lijep spomen među kasnijim naraštajima“ – to jest, učini da me sve do kraja vremena spominju po istini i pohvali. Allah je uslišao njegovu dovu i darovao mu znanje i mudrost, čime ga je učinio jednim od najodabranijih poslanika. Pridružio ga je njegovoj braći poslanicima i učinio ga voljenim, prihvaćenim, poštovanim i hvaljenim u svim vjerskim zajednicama i u svakom vremenu. Uzvišeni kaže: „I u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: ‘Mir Ibrahimu!’

Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. On je, doista, bio rob Naš, vjernik“ (Es-Saffat, 108–111).

„I ocu mom oprosti, on je jedan od zalutalih.“ Ovu je dovu uputio zbog obećanja koje je dao svome ocu: „Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni“ (Merjem, 47). Uzvišeni kaže: „A to što je Ibrahim tražio oprost za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A kad mu je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, odrekao ga se.

Ibrahim je, doista, bio pun samilosti i blag“ (Et-Tevba, 114).

„Na Dan kada neće koristiti ni imetak ni sinovi, osim onome ko Allahu dođe čista srca.“ To je ono što će čovjeku koristiti kod Allaha i čime će izbjeći kaznu i zaslužiti obilnu nagradu. Čisto srce je ono koje je sačuvano od mnogoboštva, sumnje, ljubavi prema zlu i ustrajavanja u novotarijama i grijesima. Ono nužno podrazumijeva da čovjek bude odlikovan njihovim suprotnostima: iskrenošću, znanjem, čvrstim uvjerenjem i ljubavlju prema dobru, koje mu je uljepšano u srcu.

Njegova volja i ljubav slijede ono što Allah voli, a njegove želje ono što je objavljeno od Allaha.

„I ne osramoti me na Dan kada će ljudi biti oživljeni“ – to jest, ne ponizi me toga dana ukorom zbog nekih grijeha, kaznom ili javnom sramotom, nego me učini sretnim toga dana.

„Na Dan kada neće koristiti ni imetak ni sinovi, osim onome ko Allahu dođe čista srca.“ To je ono što će čovjeku koristiti kod Allaha, čime će izbjeći kaznu i zaslužiti obilnu nagradu.

Tefsir imama Ibn Kesira

Uzvišeni kaže: „I učini me jednim od nasljednika Dženneta blagostanja“, to jest, blagodari mi na ovome svijetu lijepim spomenom nakon moje smrti, a na budućem svijetu tako što ćeš me učiniti jednim od nasljednika Dženneta blagostanja.

Zato kaže: „Osim onome ko Allahu dođe čista srca“ – to jest, srca sačuvanog od prljavštine i mnogoboštva. Muhammed ibn Sirin je rekao: „Čisto srce znači da čovjek zna da je Allah istina, da će Čas nesumnjivo doći i da će Allah proživjeti one koji su u grobovima.“ Ibn Abbas je rekao: „Osim onome ko Allahu dođe čista srca“ znači: živ, svjedočeći da nema boga osim Allaha. Mudžahid, Hasan i drugi rekli su da „čista srca“ znači srca sačuvana od mnogoboštva.

Seid ibn el-Musejjib je rekao: „Čisto srce je zdravo srce, a to je srce vjernika, jer je srce licemjera bolesno.“ Allah kaže: „U njihovim srcima je bolest“ (El-Bekara, 10). Ebu Osman en-Nejsaburi je rekao: „To je srce koje je prazno od novotarija i smireno uz sunnet.“

Uzvišeni kaže: „Na Dan kada neće koristiti ni imetak ni sinovi“ – to jest, čovjeka njegov imetak neće zaštititi od Allahove kazne, pa ni kad bi za otkup dao zlata koliko je cijela Zemlja. „Ni sinovi“ – čak ni kad bi za otkup dao sve što je na Zemlji. Toga dana koristi samo vjerovanje u Allaha, iskreno ispovijedanje vjere Njemu i odricanje od mnogoboštva. Zato kaže: „Osim onome ko Allahu dođe čista srca“ – to jest, srca sačuvanog od prljavštine i mnogoboštva.

Muhammed ibn Sirin je rekao: „Čisto srce znači da čovjek zna da je Allah istina, da će Čas nesumnjivo doći i da će Allah proživjeti one koji su u grobovima.“

Uzvišeni kaže: „I ne osramoti me na Dan kada će ljudi biti oživljeni“ – to jest, sačuvaj me od poniženja na Sudnjem danu, kada će biti proživljena sva stvorenja, prva i posljednja. El-Buhari je, tumačeći riječi „I ne osramoti me na Dan kada će ljudi biti oživljeni“, naveo predaju Ibrahima ibn Tahmana, od Ibn Ebi Zi’ba, od Seida ibn Ebi Seida el-Makburija, od njegovog oca, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ibrahim će na Sudnjem danu vidjeti svoga oca, na kojem će biti prašina i tama.“

Zatim je naveo predaju Ismaila, koji je rekao: „Pričao nam je moj brat, od Ibn Ebi Zi’ba, od Seida el-Makburija, od Ebu Hurejre, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ibrahim će susresti svoga oca i reći: “Gospodaru moj, obećao si mi da me nećeš osramotiti na Dan kada ljudi budu oživljeni.” Allah će reći: “Ja sam Džennet zabranio nevjernicima.”’“ Ovako je predaju naveo uz ovaj ajet. U poglavlju o vjerovjesnicima naveo ju je istim lancem prenosilaca i samo on je bilježi, a tekst glasi: „Ibrahim će na Sudnjem danu susresti svoga oca Azera, čije će lice biti prekriveno tamom i prašinom.

Ibrahim će mu reći: ‘Zar ti nisam rekao da mi se ne suprotstavljaš?’ Otac će mu odgovoriti: ‘Danas ti se neću suprotstaviti.’ Ibrahim će reći: ‘Gospodaru moj, obećao si mi da me nećeš osramotiti na Dan kada ljudi budu oživljeni. A ima li većeg poniženja od toga da moj otac bude najudaljeniji od Tebe?’

Allah će reći: ‘Ja sam Džennet zabranio nevjernicima.’ Zatim će se reći: ‘Ibrahime, šta je to pod tvojim nogama?’ On će pogledati i vidjeti hijenu, umrljanu izmetom. Bit će uhvaćena za noge i bačena u Vatru.“

Ebu Abdurrahman en-Nesai je u tefsiru svoga velikog Sunena, tumačeći riječi „I ne osramoti me na Dan kada će ljudi biti oživljeni“, zabilježio: „Obavijestio nas je Ahmed ibn Hafs ibn Abdullah, prenio mi je moj otac, prenio mi je Ibrahim ibn Tahman, od Muhammeda ibn Abdurrahmana, od Seida ibn Ebi Seida el-Makburija, od njegovog oca, od Ebu Hurejre, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Ibrahim je na Sudnjem danu vidio svoga oca, na kojem će biti prašina i tama. Rekao mu je: “Zabranio sam ti ovo, ali si mi bio neposlušan.” Otac mu reče: “Danas ti se neću suprotstaviti ni u čemu.”

Ibrahim reče: “Gospodaru moj, obećao si mi da me nećeš osramotiti na Dan kada ljudi budu oživljeni. Ako osramotiš moga oca, zar sam ja onda mogao biti više osramoćen?” Allah reče: “Ja sam Džennet zabranio nevjernicima.” Zatim mu je oduzet [u ljudskom liku], pa mu je rečeno: “Ibrahime, gdje ti je otac?”

On reče: “Ti si ga uzeo od mene.” Allah reče: “Pogledaj ispod sebe.” Pogledao je i vidio mužjaka hijene kako se valja u svojoj nečistoći. Uhvaćen je za noge i bačen u Vatru.’“ Ovaj lanac prenosilaca je neobičan, a predaja sadrži nešto što se osporava.

„Hijena“ (dīḫ) je mužjak hijene. Kao da je Azer pretvoren u lik mužjaka hijene, umrljanog vlastitim izmetom, pa će u tom stanju biti bačen u Vatru. El-Bezzar je ovu predaju zabilježio i putem Hammada ibn Seleme, od Ejjuba, od Muhammeda ibn Sirina, od Ebu Hurejre, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem; i u toj predaji ima neobičnosti. Zabilježio ju je i putem Katade, od Džafera ibn Abdul-Gafira, od Ebu Seida, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u sličnom obliku.

Ovo je Ibrahimova, alejhis-selam, molba da mu njegov Gospodar podari mudrost. Ibn Abbas je rekao: „To je znanje.“ Ikrime je rekao: „Razboritost.“ Mudžahid je rekao: „Kur’an.“ Es-Suddi je rekao: „Vjerovjesništvo.“ Uzvišeni kaže: „I pridruži me čestitima“, to jest, učini da budem s čestitima na ovome i budućem svijetu.

Tako je i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti rekao: „Allahu moj, poživi nas kao muslimane, usmrti nas kao muslimane i pridruži nas čestitima, bez poniženja i bez promjene.“ Zatim je tri puta rekao: „Allahu moj, najuzvišenije društvo.“ O tome postoji predaja u poglavlju o dovama.

Uzvišeni kaže: „I podari mi lijep spomen među kasnijim naraštajima“, to jest, učini da nakon mene ostane lijep spomen po kojem ću biti poznat i da se ljudi ugledaju na mene u dobru, kao što Uzvišeni kaže: „I u naraštajima kasnijim mu spomen sačuva­smo: ‘Mir Ibrahimu!’ Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine“ (Es-Saffat, 108–110). Mudžahid i Katade rekli su da „podari mi lijep spomen među kasnijim naraštajima“ znači: lijepu pohvalu.

Mudžahid je rekao da je to poput riječi Uzvišenog: „I dali smo mu nagradu na ovome svijetu, a na onome svijetu će, zaista, biti među čestitima“ (El-Ankebut, 27), i: „I dali smo mu dobro na ovome svijetu, a na onome svijetu će, zaista, biti među čestitima“ (En-Nahl, 122). Lejs ibn Ebi Sulejm je rekao: „Svaka ga vjerska zajednica voli i prihvata.“ Isto je rekao i Ikrime.

Uzvišeni kaže: „I ocu mom oprosti, on je jedan od zalutalih“, kao što je rekao: „Gospodaru naš, oprosti meni i roditeljima mojim“ (Ibrahim, 41). Ibrahim, alejhis-selam, odustao je od ove molbe, kao što Uzvišeni kaže: „A to što je Ibrahim tražio oprost za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A kad mu je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, odrekao ga se. Ibrahim je, doista, bio pun samilosti i blag“ (Et-Tevba, 114).

Uzvišeni je jasno odredio granicu u vezi s Ibrahimovim traženjem oprosta za oca: „Lijep uzor imate u Ibrahimu i onima koji su s njim kada su narodu svome rekli: ‘Mi nemamo ništa s vama, a ni s onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; ne vjerujemo u ono što vi vjerujete i neprijateljstvo i mržnja između nas očitovat će se sve dok ne budete vjerovali u Allaha, Njega jedinog’ – ali ne i u riječima Ibrahimovim ocu njegovu: ‘Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti’“ (El-Mumtehina, 4).

Tefsir el-Begavija

„Gospodaru moj, podari mi mudrost.“ Ibn Abbas je rekao: „Poznavanje Allahovih granica i propisa.“ Mukatil je rekao: „Razumijevanje i znanje.“ El-Kelbi je rekao: „Vjerovjesništvo.“

„I pridruži me čestitima“ – neka mi mjesto i stepen budu uz vjerovjesnike koji su bili prije mene.

„I podari mi lijep spomen među kasnijim naraštajima“ – to jest, lijepu pohvalu, dobar spomen i opće prihvatanje među narodima koji će doći poslije mene. Allah mu je to podario, pa ga pripadnici svih vjera prihvataju i hvale. El-Kutejbi je rekao: „Riječ ‘jezik’ upotrijebljena je u značenju govora, kao metafora, jer se govor izgovara jezikom.“

„I učini me jednim od nasljednika Dženneta blagostanja“ – to jest, među onima kojima ćeš dati Džennet blagostanja.

„I ne osramoti me“ – ne osramoti me i ne izloži me sramoti „na Dan kada će ljudi biti oživljeni“. „Na Dan kada neće koristiti ni imetak ni sinovi.“

„I ocu mom oprosti, on je jedan od zalutalih.“ To je rekao prije nego što mu je postalo jasno da je njegov otac Allahov neprijatelj, kao što je ranije spomenuto u suri Et-Tevba.

„Osim onome ko Allahu dođe čista srca“ – to jest, srca iskrenog u vjerovanju, sačuvanog od mnogoboštva i sumnje. Što se tiče grijeha, niko od njih nije potpuno sačuvan; tako kaže većina komentatora Kur’ana. Seid ibn el-Musejjib je rekao: „Čisto srce je zdravo srce, a to je srce vjernika, jer su srce nevjernika i licemjera bolesni. Allah Uzvišeni kaže: ‘U njihovim srcima je bolest’“ (El-Bekara, 10). Ibn Osman en-Nejsaburi je rekao: „To je srce prazno od novotarija i smireno uz sunnet.“