Zahvalnost na blagodatima i dobra djela

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

Sulejman se nasmiješio, nasmijan zbog njegovih riječi, zadivljen njegovom rječitošću, savjetom i lijepim izražavanjem. To je osobina vjerovjesnika, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njih: potpuna uljudnost i čuđenje na mjestu na kojem je primjereno čuditi se, a da ih smijeh ne odvede dalje od osmijeha. Tako se i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uglavnom smijao osmijehom, jer glasan smijeh ukazuje na lahkomislenost i loše ponašanje. Ne osmjehnuti se i ne pokazati čuđenje onome čemu se čovjek s pravom čudi ukazuje na grubost naravi i oholost. Vjerovjesnici su daleko od toga.

Zahvaljujući Allahu, koji ga je doveo u ovo stanje, Sulejman reče: „Gospodaru moj, nadahni me“, tj. poduči me i omogući mi „da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim“, jer je blagodat ukazana roditeljima blagodat i njihovom djetetu. Tako je zamolio svoga Gospodara da mu omogući da zahvaljuje na Njegovim vjerskim i ovosvjetskim blagodatima, ukazanim njemu i njegovim roditeljima.

„I da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje“, tj. omogući mi da činim dobra djela kojima si zadovoljan, jer su u skladu s Tvojom naredbom, iskreno učinjena i sačuvana od onoga što ih kvari i umanjuje njihovu vrijednost. „I uvedi me, milošću Svojom“, čiji je dio i Džennet, „među dobre robove Svoje“, jer je milost namijenjena čestitima, shodno različitim stepenima i položajima koje imaju. Ovo je primjer stanja Sulejmana koje je Allah spomenuo kada je čuo govor mrava i njegov poziv.

Tefsir imama Ibn Kesira

„Sulejman se nasmiješi, nasmijan zbog riječi njegovih, i reče: ‘Gospodaru moj, nadahni me da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje.’“ To znači: nadahni me da Ti zahvaljujem na blagodati koju si mi podario, time što si me poučio govoru ptica i životinja, a roditeljima mojim podario blagodat da budu muslimani i da vjeruju u Tebe.

„I da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje“ znači: djela koja voliš i kojima si zadovoljan. „I uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje“ znači: kada me usmrtiš, pridruži me čestitim robovima Svojim i najuzvišenijem društvu Svojih štićenika.

Što se tiče nekih komentatora koji su govorili da se ova dolina nalazila u Šamu ili negdje drugo, da je ovaj mrav imao krila poput muhe ili tome slično, u tim predajama nema pouke. Nawf el-Bikeli prenosi da su Sulejmanovi mravi bili veličine vukova. Tako sam vidio da je zapisano s arapskim slovom ja (ي), ali ispravno je s harfom ba (ب); to je greška u prepisu. Allah najbolje zna.

Suština je da je Sulejman, alejhis-selam, razumio njene riječi i nasmiješio se zbog njih. To je zaista nešto izvanredno.

Ibn Ebu Hatim je rekao: „Pričao nam je moj otac; njemu je pričao Muhammed ibn Beššar; njemu Jezid ibn Harun; prenio nam je Mis'ar, od Zejda el-'Amija, od Ebu es-Siddika en-Nadžija: Sulejman, alejhis-selam, izašao je da moli za kišu. Ugledao je mrava kako leži na leđima i drži noge podignute prema nebu, govoreći: ‘Allahu moj, mi smo jedno od Tvojih stvorenja i ne možemo bez vode koju nam daješ. Ako nam ne pošalješ kišu, stradat ćemo.’ Sulejman, alejhis-selam, tada reče: ‘Vratite se! Kiša vam je već spuštena zbog dove nekoga drugog.’“

U Muslimovom vjerodostojnom hadisu, putem Abdurrezzaka, od Ma'mera, od Hemmama, od Ebu Hurejre, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jednog vjerovjesnika je ugrizao mrav, pa je naredio da se spali cijeli mravinjak. Allah mu je objavio: ‘Zar si zbog toga što te je ugrizao jedan mrav uništio cijelu zajednicu koja Allaha slavi? Zašto nisi spalio samo jednog mrava?’“

Tefsir el-Begavija

Uzvišeni Allah kaže: „Sulejman se nasmiješi, nasmijan zbog riječi njegovih.“ Ez-Zedždžadž je rekao: „Vjerovjesnici su se uglavnom smijali osmijehom.“ Riječ „nasmijan“ znači „osmjehujući se“. Rečeno je da mu je smijeh počeo osmijehom, a završio se smijehom.

Obavijestio nas je Abdulvahid el-Melihi, njemu Ahmed ibn Abdullah en-Nu'ajmi, njemu Muhammed ibn Jusuf, njemu Muhammed ibn Ismail, njemu Jahja ibn Sulejman, meni je pričao Ibn Vehb, njemu Amr — a to je Ibn el-Haris — njemu en-Nadr, od Sulejmana ibn Jesara, od Aiše, koja je rekla: „Nikada nisam vidjela Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se toliko glasno smije da mu se vide resice; on se samo osmjehivao.“

Obavijestio nas je Abdullah ibn Abdussamed el-Dževzedžani, njemu Ebu el-Kasim el-Huza'i, njemu Hejsem ibn Kulejb, njemu Ebu Isa, njemu Kutajbe ibn Se'id, njemu Ibn Lehi'a, od Abdullaha ibn el-Mugire, od Abdullaha ibn el-Harisa ibn Džuz'a, koji je rekao: „Nisam vidio nikoga ko se više osmjehivao od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“

Mukatил je rekao: Sulejman se nasmijao zbog riječi mrava iz čuđenja, jer se čovjek začudi i nasmije kada vidi nešto na šta nije navikao. Zatim je Sulejman zahvalio svome Gospodaru na blagodatima koje mu je podario.

„I reče: ‘Gospodaru moj, nadahni me’“, tj. poduči me. „Da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje“, tj. uvedi me među njih, upiši moje ime uz njihova i proživi me u njihovom društvu. Ibn Abbas je rekao: „Misli se na Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Ja'kuba i vjerovjesnike koji su došli poslije njih.“ Rečeno je i da to znači: uvedi me u Džennet, milošću Svojom, među čestite robove Svoje.