Tesbih prilikom ukrcavanja

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

Ovo obuhvata ukrcavanje na brodove i jahanje stoke, to jest, da se na njima smjestite. „Zatim se sjetite blagodati Gospodara svoga kada se na njih smjestite“ — priznavanjem blagodati Onoga Koji ih je potčinio i hvaljenjem Uzvišenog zbog toga. Zato je rekao: „I recite: ‘Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, a mi to sami ne bismo mogli postići’“, tj. da nam On nije potčinio brodove i stoku, ne bismo bili u stanju niti sposobni njima se koristiti. Ali, iz Svoje blagosti i dobrote, Uzvišeni ih je potčinio, učinio poslušnim i olakšao sredstva koja su za to potrebna.

Svrha ovoga jeste da se pojasni kako je Gospodar, opisan onim što je spomenuto — obasipanjem robova blagodatima — jedini dostojan da bude obožavan, da Mu se klanja i da Mu se pada na sedždu.

Tefsir imama Ibn Kesira

„Da se smjestite na njihovim leđima“, tj. da se na njima udobno smjestite i oslonite. „Na njihovim leđima“, tj. na leđima ove vrste [prevoznih sredstava]. „Zatim se sjetite blagodati Gospodara svoga“ — blagodati onoga što vam je potčinio — „kada se na njih smjestite i recite: ‘Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, a mi to sami ne bismo mogli postići’“, tj. ne bismo se mogli s njim nositi. Da nam Allah nije ovo potčinio, ne bismo to mogli savladati.

Ibn Abbas, Katada, Es-Suddi i Ibn Zejd rekli su da „to sami ne bismo mogli postići“ znači: ne bismo bili u stanju to učiniti.

„I mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti“, tj. nakon smrti ćemo se Njemu vratiti i Njemu vodi naše najveće putovanje. Ovim se putovanjem na ovome svijetu ukazuje na putovanje na ahiretu, kao što se dunjalučkom opskrbom ukazuje na ahiretsku, u riječima Uzvišenog: „I opskrbite se, a najbolja opskrba je bogobojaznost“ (El-Bekara, 197), i kao što se dunjalučkom odjećom ukazuje na ahiretsku, u riječima Uzvišenog: „A odjeća bogobojaznosti — to je ono najbolje“ (El-A‘raf, 26).

Spominje predaje koje se prenose o učenju dove prilikom jahanja životinje.

Predaja od zapovjednika pravovjernih Alije ibn Ebi Taliba, Allah bio zadovoljan njime: imam Ahmed rekao je: „Pričao nam je Jezid, pričao nam je Šerik ibn Abdullah, od Ebu Ishaka, od Alije ibn Rebie: Vidio sam kako su Aliji, Allah bio zadovoljan njime, doveli jahalicu. Kada je stavio nogu u stremen, rekao je: ‘U ime Allaha.’ Kada se smjestio na nju, rekao je: ‘Hvala Allahu. Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, a mi to sami ne bismo mogli postići.

I mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti.’ Zatim je tri puta zahvalio Allahu, tri puta izgovorio tekbir, pa rekao: ‘Slavljen neka si, nema boga osim Tebe. Doista sam sebi nepravdu učinio, zato mi oprosti.’ Zatim se nasmijao.

Upitao sam ga: ‘O zapovjedniče pravovjernih, čemu se smiješ?’ Odgovorio je: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je učinio isto što i ja, a zatim se nasmijao.’ Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, čemu se smiješ?’ Rekao je: ‘Gospodar se divi Svome robu kada kaže: “Gospodaru moj, oprosti mi”, pa kaže: “Moj rob zna da grijehe niko ne oprašta osim Mene.”’“

Isti hadis prenose Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Ebu el-Ahvesa — En-Nesai dodaje i Mensura — od Ebu Ishaka Es-Sebija, od Alije ibn Rebie El-Esedija El-Valibija, s istim lancem prenosilaca. Et-Tirmizi je rekao: „Hasen-sahih.“ Abdurrahman ibn Mehdi prenosi od Šu‘be: „Rekao sam Ebu Ishaku Es-Sebiju: ‘Od koga si čuo ovaj hadis?’ Odgovorio je: ‘Od Junusa ibn Hubaba.’

Sreo sam Junusa ibn Hubaba i upitao ga: ‘Od koga si ga čuo?’ Rekao je: ‘Od čovjeka koji ga je čuo od Alije ibn Rebie.’“ Neki prenosioci prenose ga od Junusa ibn Hubaba, od Šekika ibn Ukbe El-Esedija, od Alije ibn Rebie El-Valibija, s istim lancem.

Predaja od Abdullaha ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njima dvojicom: imam Ahmed rekao je: „Pričao nam je Ebu el-Mugira, pričao nam je Ebu Bekr ibn Abdullah, od Alije ibn Ebi Talhe, od Abdullaha ibn Abbasa: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjeo ga je iza sebe na jahalicu. Kada se smjestio na nju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta je izgovorio tekbir, tri puta zahvalio Allahu i jednom izgovorio tehlil.

Zatim se naslonio i nasmijao, pa mu se okrenuo i rekao: ‘Nema nijednog muslimana koji uzjaše jahalicu i učini kao što sam ja učinio, a da mu se Allah, Silni i Uzvišeni, ne okrene i ne nasmiješi, kao što sam se ja tebi nasmiješio.’“ Ovu predaju bilježi samo Ahmed.

Predaja od Abdullaha ibn Omera, Allah bio zadovoljan njima dvojicom: imam Ahmed rekao je: „Pričao nam je Ebu Kamil, pričao nam je Hammad ibn Seleme, od Ebu ez-Zubejra, od Alije ibn Abdullaha El-Barikija, od Abdullaha ibn Omera, Allah bio zadovoljan njima dvojicom: Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao svoju jahalicu, tri puta bi izgovorio tekbir, a zatim rekao: ‘Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, a mi to sami ne bismo mogli postići. I mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti.’

Zatim bi rekao: ‘Allahu moj, molim Te na ovom putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela kojima si Ti zadovoljan. Allahu moj, olakšaj nam ovo putovanje i približi nam njegovu daljinu. Allahu moj, Ti si saputnik na putovanju i čuvar porodice. Allahu moj, budi uz nas na našem putovanju i čuvaj našu porodicu.’

A kada bi se vraćao svojoj porodici, govorio bi: ‘Vraćamo se, kajemo se, ako Allah da, obožavajući svoga Gospodara i hvaleći Ga.’“ Istu predaju prenose Muslim, Ebu Davud i En-Nesai od Ibn Džurejdža, a Et-Tirmizi od Hammada ibn Seleme; obojica je prenose od Ebu ez-Zubejra, s istim lancem.

Druga predaja: imam Ahmed rekao je: „Pričao nam je Muhammed ibn Ubejd, pričao nam je Muhammed ibn Ishak, od Muhammeda ibn Ibrahima, od Amra ibn el-Hakema ibn Sevbana, od Ebu Lasa El-Huzaija: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nam je deve iz zekatske imovine da nas nose na hadž. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, ne smatramo da nas ove deve mogu nositi!’ Odgovorio je: ‘Nema deve a da na njenom vrhu nije šejtan. Zato, kada ih uzjašete, spomenite Allahovo ime, kao što sam vam naredio, a zatim ih koristite i opteretite svojim potrebama, jer, doista, Allah, Silni i Uzvišeni, daje da vas nose.’“ Ebu Las se zvao Muhammed ibn el-Esved ibn Halef.

Još jedna predaja sličnog značenja: Ahmed je rekao: „Pričao nam je Attab, obavijestio nas je Abdullah (H), a Ali ibn Ishak obavijestio nas je: obavijestio nas je Abdullah — tj. Ibn el-Mubarek — obavijestio nas je Usama ibn Zejd, obavijestio me je Muhammed ibn Hamza da je čuo svoga oca kako govori: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Na leđima svake deve je šejtan. Kada ih uzjašete, spomenite ime Allaha, Silnog i Uzvišenog, a zatim ne zanemarujte svoje potrebe.’“

Tefsir el-Begavija

„Da se smjestite na njihovim leđima“ — upotrijebljen je oblik zamjenice u muškom rodu zato što se odnosi na riječ „ono“ [ma]. „Zatim se sjetite blagodati Gospodara svoga kada se na njih smjestite“ — blagodati što vam je potčinio prevozna sredstva na kopnu i moru. „I recite: ‘Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio’“, tj. učinio nam ovo poslušnim. „A mi to sami ne bismo mogli postići“, tj. ne bismo bili u stanju, a rečeno je i: ne bismo njime mogli upravljati.

„I mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti“, tj. vratit ćemo se Njemu na mjestu povratka na ahiretu.

Obavijestio nas je Ahmed ibn Abdullah Es-Salihi, njega Ebu el-Husejn Ali ibn Muhammed ibn Abdullah ibn Bišran, njega Ismail ibn Muhammed Es-Saffar, njega Ahmed ibn Mensur Er-Ramadi: pričao nam je Abdurrezzak, obavijestio nas je Ma‘mer, od Ebu Ishaka, obavijestio me je Ali ibn Rebia: „Bio sam prisutan kada je Alija, Allah bio zadovoljan njime, uzjahao. Kada je stavio nogu u stremen, rekao je: ‘U ime Allaha.’ Kada se smjestio, rekao je: ‘Hvala Allahu.’ Zatim je rekao: ‘Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, a mi to sami ne bismo mogli postići.

I mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti.’ Potom je tri puta zahvalio Allahu, tri puta izgovorio tekbir, a zatim rekao: ‘Nema boga osim Allaha. Doista sam sebi nepravdu učinio, zato mi oprosti; grijehe, uistinu, niko ne oprašta osim Tebe.’ Zatim se nasmijao.

Upitali su ga: ‘O zapovjedniče pravovjernih, čemu se smiješ?’ Odgovorio je: ‘Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je učinio isto što i ja, rekao isto što i ja, a zatim se nasmijao.’ Upitali smo: ‘Allahov Vjerovjesniče, čemu se smiješ?’ Rekao je: ‘Robu — ili je rekao: Čudim se robu koji kaže: “Nema boga osim Allaha.

Doista sam sebi nepravdu učinio, zato mi oprosti; grijehe, uistinu, niko ne oprašta osim Tebe”, a zna da grijehe niko ne oprašta osim Njega.’“