Molitva za otklanjanje patnje
رَبَّنَا اكْشِفْ عَنَّا الْعَذَابَ، إِنَّا مُؤْمِنُونَ.
رَبَّنَا اكْشِفْ عَنَّا الْعَذَابَ إِنَّا مُؤْمِنُونَ
Učitavanje audija nije uspjelo. Pokušajte ponovo kasnije.
Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!”
Oblik: imperativ „ikšif“ (اكْشِفْ — otkloni/skini). Molitva za izbavljenje od suše, epidemija, ratova i teških nevolja.
Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija
Šejh es-Sa'di piše: „Kada čovjeka pogodi nevolja ili bolest, treba moliti Allaha da od njega otkloni tu nedaću, potvrđujući svoju vjeru i oslanjanje na Njega.“
Tefsir imama Ibn Kesira
Njegove riječi: „Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi smo, doista, vjernici“ znače da će nevjernici, kada svojim očima vide Allahovu kaznu i Njegovu odmazdu, moliti da im se ona ukloni i odagna. Slično tome su Njegove riječi: „A da ti je vidjeti kako će oni, kada pred Vatrom budu zadržani, reći: ‘Kamo sreće da smo vraćeni, pa da ne poričemo ajete Gospodara našega i da budemo vjernici!’“
(El-En'am, 27), kao i Njegove riječi: „I opominji ljude Danom kada će im kazna doći, pa će oni koji su nepravedni reći: ‘Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvat ćemo se pozivu Tvome i slijedit ćemo poslanike!’ A zar se ranije niste zaklinjali da nećete nestati?“ (Ibrahim, 44).
Tefsir el-Begavija
Muhammed ibn Isma'il prenio je od Jahje, on od Vakija, a ovaj od El-A'meša, koji je rekao: Rekli su: „Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi smo, doista, vjernici.“ Rečeno mu je: „Ako im otklonimo patnju, oni će se vratiti svome nevjerstvu.“ On se zatim molio svome Gospodaru, pa im je On otklonio patnju, ali su se oni vratili [nevjerstvu], te im se Allah osvetio na Bedru. To je značenje Njegovih riječi: „Zato očekuj Dan kada će nebo donijeti vidljiv dim“, sve do Njegovih riječi: „Mi ćemo se, doista, osvetiti.“
Obavijestio nas je Ebu-l-Vahid el-Melihi, njemu Ahmed ibn Abdullah en-Ne'imi, njemu Muhammed ibn Jusuf; prenio nam je Muhammed ibn Isma'il, njemu Jahja, njemu Veki', od El-A'meša, od Muslima, od Mesruka, da je Abdullah rekao: „Pet znakova već se dogodilo: el-lizam, Bizantinci, silovit udar, Mjesec i dim.“
Neki su rekli: „To je dim koji će se pojaviti prije Časa, a još se nije pojavio. Ući će u uši nevjernika i licemjera, sve dok oni ne postanu poput pečenog mesa. Vjernika će pogoditi poput prehlade, a cijela Zemlja bit će kao kuća u kojoj je naložena vatra.“ To je mišljenje Ibn Abbasa, Ibn Omera i Hasana.
Obavijestio nas je Ebu Se'id eš-Šurejhi, njemu Ebu Ishak es-Sa'lebi, njemu Akil ibn Muhammed el-Džurdžani; prenio nam je Ebu-l-Feredž el-Mu'afa ibn Zekerijja el-Bagdadi, njemu Muhammed ibn Džerir et-Taberi; prenio mi je Isam ibn Revvad ibn el-Džerrah, njemu njegov otac, njemu Ebu Sufjan ibn Se'id, njemu Mensur ibn el-Mu'temir, od Rib'ija ibn Hirraša, koji je rekao: Čuo sam Huzejfu ibn el-Jemana da govori: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Prvi znakovi su dim, silazak Isaa sina Merjemina i vatra koja će izbiti iz dna Adena, iz pravca Ebine, pa će tjerati ljude prema mjestu okupljanja; zastat će s njima kada oni zastanu.“
Huzejfa je upitao: „Allahov Poslaniče, a šta je dim?“ On je proučio ovaj ajet: „Na Dan kada će nebo donijeti vidljiv dim.“ [Dim] će ispuniti prostor između istoka i zapada i trajat će četrdeset dana i noći. Vjernika će pogoditi poput prehlade, a nevjernik će biti kao opijen; dim će mu izlaziti iz nozdrva, ušiju i stražnjice.
U „Sahihu el-Buharija“ (br. 1007) prenosi se od Mesruka da je Ibn Mes'ud govorio o dimu i gladi koji su pogodili Kurejšije.