Molitva meleka za vjernike

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

„I poštedi ih kazne zbog ružnih djela“ – to jest, poštedi ih ružnih djela i njihove kazne, jer ona nanose štetu onome ko ih čini. „A koga toga Dana poštediš kazne zbog ružnih djela“ – to jest, na Sudnjem danu – „Ti si mu se smilovao“, jer Tvoja milost neprestano obuhvata robove i od nje ih odvraćaju jedino njihovi grijesi i ružna djela. Kome budeš poštedio kazne zbog ružnih djela, tome si omogućio činjenje dobrih djela i njihovu lijepu nagradu.

„A to“ – to jest, uklanjanje onoga čega se čovjek pribojava time što će biti pošteđen ružnih djela i stjecanje onoga što želi time što će mu biti ukazana milost – „zaista, veliki uspjeh je“, uspjeh kojem nema ravnog i koji nadmašuje sve ono za čime se ljudi nadmeću.

Ova dova meleka obuhvata njihovo potpuno poznavanje Gospodara i približavanje Allahu zazivanjem Njegovih lijepih imena, kojima On voli da Mu se Njegovi robovi obraćaju. Ona obuhvata i dovu za ono što odgovara onome za šta Allaha mole. Budući da su molili za milost i uklanjanje posljedica onoga čemu teže ljudske duše, čiji je nedostatak Allah poznavao, kao i za uklanjanje grijeha i sličnih uzroka i povoda koje je Allah obuhvatio Svojim znanjem, oni su Mu se obratili zazivajući Ga kao Milostivog i Sveznajućeg.

Dova obuhvata i potpuno lijepo ophođenje prema Allahu Uzvišenom: priznanje da je On njihov Gospodar, i općim i posebnim gospodarenjem, te priznanje da oni sami ne upravljaju ničim. Njihova dova upućena Gospodaru dolazi od onih koji su po svojoj suštini u svakom pogledu ovisni o Njemu i koji pred Njim ne mogu isticati nikakvo svoje stanje. Sve je to samo Allahova dobrota, plemenitost i dobročinstvo.

Ova dova pokazuje i njihovu potpunu saglasnost s njihovim Gospodarom: vole ono što On voli od djela, a to su ibadeti koje oni sami obavljaju i u kojima se trude kao oni koji vole; i vole Njegove robove, vjernike, koje Allah odlikuje ljubavlju među Svojim stvorenjima. Allah prezire sve obavezane robove osim onih koji vjeruju. Iz ljubavi meleka prema vjernicima, oni mole Allaha i trude se da njihovo stanje bude dobro. Dova za nekoga spada među najjasnije pokazatelje ljubavi prema njemu, jer čovjek ne upućuje dovu osim za onoga koga voli.

Ovo sadrži i nježno upozorenje koje nam je Allah pojasnio i razložio u njihovoj dovi nakon riječi: „I mole oprost za one koji vjeruju“: upozorenje na način promišljanja o Njegovoj Knjizi. Onaj ko o njoj promišlja ne treba se zadovoljiti samo zasebnim, površnim značenjem izraza. Naprotiv, kada ispravno razumije njegovo značenje, treba razumom razmotriti ono na šta to značenje upućuje, puteve koji do njega vode, ono bez čega se ono ne može ostvariti i ono o čemu ovisi.

Treba sa sigurnošću zaključiti da je Allah i to namjeravao, baš kao što je siguran da je namjeravao posebno značenje na koje izraz neposredno ukazuje.

Dva su razloga zbog kojih će biti siguran da je Allah to namjeravao. Prvi je njegovo znanje i uvjerenje da je to sastavni dio značenja i da ono o tome ovisi. Drugi je njegovo znanje da Allah sve zna i da je Allah naredio Svojim robovima da promišljaju i razmišljaju o Njegovoj Knjizi. Allah je znao šta slijedi iz tih značenja.

On je obavijestio da je Njegova Knjiga uputa, svjetlo i objašnjenje svega, te da je ona najrječitiji govor i najjasnije pojašnjenje. Tako rob stječe veliko znanje i obilno dobro, onoliko koliko mu Allah omogući. U ovom našem tefsiru bilo je mnogo toga čime nas je Allah obdario.

Ponekad se u nekim ajetima nepažljivom čitaocu, koji ne razmišlja ispravno i temeljito, može prikriti na šta se njihovo tumačenje zasniva. Molimo Allaha Uzvišenog da nam otvori riznice Svoje milosti, kako bi one bile uzrok popravljanja našeg stanja i stanja muslimana. Nemamo drugog oslonca osim da se držimo Njegove plemenitosti i tražimo put približavanja Njegovim dobročinstvom, u kojem neprestano uživamo u svakom trenutku i svakom trenu. Molimo Ga za Svoju dobrotu da nas zaštiti od zla naših duša, koje sprečava i ometa dolazak Njegove milosti.

On je Plemeniti, Darovatelj, koji je darovao sredstva i ono do čega ona vode.

Ova dova obuhvata i to da će čovjeku biti na korist bliska osoba – supružnik, dijete ili prijatelj – te da će njihova povezanost s njim biti uzrokom dobra koje će mu stići mimo njegovih djela i mimo onoga što je sam svojim djelima priskrbio. Tako su meleki molili za vjernike i za one među njihovim očevima, supružnicima i potomcima koji su bili dobri. Može se reći da je nužno da oni budu dobri, zbog Allahovih riječi: „i one koji su bili dobri među njihovim očevima“. Tada bi to bilo plod njihovih djela, a Allah najbolje zna.

Uzvišeni nas obavještava o Svojoj potpunoj blagosti prema vjernicima i o tome da im je, radi njihove sreće, odredio uzroke koji ne ovise o njihovim sposobnostima: to je traženje oprosta za njih od meleka bliskih Allahu i njihove dove za ono što je dobro za njihovu vjeru i ahiret. U to je uključena i vijest o časti onih koji nose Arš i meleka oko njega, njihovoj blizini Gospodaru, mnoštvu ibadeta i iskrenoj brizi za Allahove robove, jer znaju da Allah to od njih voli.

Zato je rekao: „Oni koji nose Arš“ – to jest, Arš Milostivog, krov stvorenog svijeta, najveće, najprostranije i najljepše stvorenje, koje je najbliže Allahu Uzvišenom i koje obuhvata Zemlju, nebesa i Kursijj. Allah Uzvišeni zadužio je ove meleke da nose Njegov veličanstveni Arš; nema sumnje da su oni među najvećim, najuzvišenijim i najsnažnijim melekima. Allahov izbor njih da nose Arš, njihovo spominjanje prije drugih i njihova blizina Njemu ukazuju na to da su najbolji red među melekima, mir neka je na njih. Uzvišeni je rekao: „A Arš Gospodara tvoga će toga dana iznad njih osmerica nositi.“

„I oni koji su oko njega“ – to su meleki bliski Allahu, visoki po položaju i vrijednosti. „Slave i hvale Gospodara svoga“ – ovim se hvale zbog obilja ibadeta Allahu Uzvišenom, naročito zbog slavljenja i hvaljenja Njega. I svi drugi ibadeti ulaze u slavljenje i hvaljenje Allaha, jer se time Allahu iskazuje da rob ne usmjerava ibadet nikome drugom, a hvala Njemu Uzvišenom jeste ibadet. Izgovor roba: „Slavljen neka je Allah i Njemu pripada hvala“ također spada u to i ubraja se u ibadete.

„I mole oprost za one koji vjeruju“ – to je jedna od brojnih koristi i odlika vjerovanja: meleki, koji nemaju grijeha, mole oprost za vjernike. Vjernik je svojim vjerovanjem stekao udio u ovoj velikoj blagodati. Zatim, budući da oprost podrazumijeva stvari bez kojih se ne može ostvariti – a ne samo ono što mnogima prvo padne na pamet, da se traženjem oprosta želi jedino oprost grijeha – Uzvišeni je opisao njihovu dovu za vjernike tako što je naveo ono bez čega se oprost ne ostvaruje.

Rekao je: „Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem“ – Tvoje znanje obuhvata sve, ništa Ti nije skriveno i od Tvoga znanja ne izmiče ni koliko trun na Zemlji ni na nebu, niti išta manje ili veće od toga. Tvoja milost obuhvata sve; svijet, i ono što je iznad i ono što je ispod, ispunjen je Allahovom milošću Uzvišenog, koja obuhvata sve njih i dopire do svakog stvorenja.

„Zato oprosti onima koji su se pokajali“ – zbog širka i grijeha – „i koji slijede Tvoj put“ – tako što slijede Tvoje poslanike, ispovijedaju Tvoju jednoću i pokoravaju Ti se. „I sačuvaj ih patnje u Vatri“ – sačuvaj ih same kazne i sačuvaj ih uzroka koji do nje vode.

„Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao“ – preko jezika Svojih poslanika. „I one koji su bili dobri“ – to jest, koji su bili dobri vjerovanjem i dobrim djelima – „među njihovim očevima i supružnicima“ – njihovim ženama i muževima, prijateljima i drugovima – „i potomcima njihovim“. „Ti si, uistinu, silan“ – Onaj koji nad svime ima vlast. Svojom silom opraštaš njihove grijehe, otklanjaš ono čega se pribojavaju i dovodiš ih do svakog dobra.

„Mudar“ – Onaj koji sve postavlja na odgovarajuće mjesto. Gospodaru naš, ne molimo Te za ono što bi se protivilo Tvojoj mudrosti; naprotiv, Tvoja mudrost, o kojoj si obavijestio preko Svojih poslanika i koju nalaže Tvoja dobrota, podrazumijeva oprost vjernicima.

Tefsir imama Ibn Kesira

„I poštedi ih kazne zbog ružnih djela“ – to jest, poštedi ih da ih ne počine ili poštedi ih posljedica tih djela, ako su ih počinili.

„A koga toga Dana poštediš kazne zbog ružnih djela“ – to jest, na Sudnjem danu – „Ti si mu se smilovao“, odnosno bio si blag prema njemu i spasio ga kazne. „A to je, zaista, veliki uspjeh.“

„Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obećao, kao i one koji su bili dobri među njihovim očevima, supružnicima i potomcima.“ To jest, sjedini ih s njima kako bi im se oči razveselile time što će biti zajedno u nastambama jednih pored drugih. Tako je Uzvišeni rekao: „A onima koji su vjerovali i za kojima su se njihovi potomci u vjerovanju poveli, pridružit ćemo njihove potomke i nećemo im nimalo umanjiti nagradu za njihova djela.“ To znači: sve ćemo ih izjednačiti po položaju kako bi im se oči razveselile.

Nećemo umanjiti položaj onoga višeg da bi se izjednačio s nižim; nego ćemo onoga čija su djela manja uzdići i izjednačiti s onim koji je mnogo radio, iz Svoje dobrote i blagodati. Seid ibn Džubejr je rekao: „Kada vjernik uđe u Džennet, raspitat će se za svoga oca, sina i brata: ‘Gdje su oni?’ Bit će mu rečeno: ‘Nisu dostigli tvoj stepen po djelima.’ On će reći: ‘Ja sam radio za sebe i za njih.’

Tada će biti pridruženi njemu u stepenu.“ Zatim je Seid ibn Džubejr proučio ovaj ajet: „Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obećao, kao i one koji su bili dobri među njihovim očevima, supružnicima i potomcima. Ti si, uistinu, silan i mudar.“ Mutarrif ibn Abdullah ibn eš-Šihhir je rekao: „Najiskreniji savjetnici Allahovih robova među vjernicima jesu meleki.“

Zatim je proučio ovaj ajet: „Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obećao.“ A najpodmukliji prema vjernicima među Allahovim stvorenjima jesu šejtani. Riječi: „Ti si, uistinu, silan i mudar“ znače: Ti si Onaj kome se niko ne može suprotstaviti niti Ga nadvladati; šta On hoće, to se desi, a šta neće, to se ne desi. On je mudar u Svojim riječima i djelima, u onome što je propisao i odredio, Uzvišen je On. (Et-Tur, 21)

Uzvišeni obavještava o bliskim melekima koji nose Arš – njih četvericu – i o kerubima oko njega: oni slave i hvale svoga Gospodara, spajajući tesbih, kojim se poriču nedostaci, s tahmidom, kojim se potvrđuju svojstva hvale. „I vjeruju u Njega“ – to jest, ponizno su Mu pokorni i skrušeni pred Njim. Oni „mole oprost za one koji vjeruju“, odnosno za stanovnike Zemlje koji vjeruju u nevidljivo. Allah Uzvišeni zadužio je Svoje bliske meleke da mole za vjernike, i to u njihovom odsustvu.

Budući da je to svojstvo meleka, oni potvrđuju dovu vjernika za njegova brata u njegovom odsustvu. Kao što se pouzdano prenosi u Sahihu Muslima: „Kada musliman u odsustvu moli za svoga brata, melek kaže: ‘Amin, i tebi isto tako.’“

Imam Ahmed je rekao: Prenio nam je Abdullah ibn Muhammed – to jest, Ibn Ebi Šejbe – od Abde ibn Sulejmana, od Muhammeda ibn Ishaka, od Jakuba ibn Utbe, od Ikrime, od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio Umejju nešto od njegove poezije. Taj čovjek je rekao: „Čovjek i bik pod njegovom desnom nogom, a s druge strane orao i lav koji vreba.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Istinu je rekao.“ Zatim je rekao: „Sunce izlazi crveno svake posljednje noći, a ujutro joj boja rumeni.

Ona odbija, pa nam se ne pojavljuje u svom mirnom toku, osim mučena ili izudarana.“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Istinu je rekao.“ Ovaj sened je dobar. Predaja ukazuje na to da su danas nosioci Arša četverica, a kada nastupi Sudnji dan bit će ih osmerica, kao što Uzvišeni kaže: „A Arš Gospodara tvoga će toga dana iznad njih osmerica nositi.“

Ovdje se postavlja pitanje: kako uskladiti ono što se razumije iz ovog ajeta i značenje ovog hadisa s hadisom koji bilježi Ebu Davud? Prenio nam je Muhammed ibn es-Sabbah el-Bezzar, od El-Velida ibn Ebi Seura, od Simaka, od Abdullaha ibn Umejre, od Ahnefa ibn Kajsa, od Abbasa ibn Abdulmuttaliba, koji je rekao: „Bio sam u El-Bat’hi među skupinom ljudi u kojoj je bio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tada je iznad njih prošao oblak, pa ga je pogledao i upitao: ‘Kako nazivate ovo?’ Rekli su: ‘Oblak.’

Upitao je: ‘A muzna?’ Rekli su: ‘I muzna.’ Upitao je: ‘A anan?’ Rekli su: ‘I anan’“ – Ebu Davud je rekao: „Nisam dobro zapamtio riječ anan.“ Zatim je rekao: „Znate li kolika je udaljenost između neba i Zemlje?“ Odgovorili su: „Ne znamo.“

Rekao je: „Udaljenost između njih iznosi jednu, dvije ili sedamdeset tri godine. Zatim je iznad toga drugo nebo, isto tako“, sve dok nije nabrojao sedam nebesa. „Iznad sedmog neba nalazi se more, a udaljenost od njegova dna do površine jednaka je udaljenosti između jednog i drugog neba. Iznad toga je osam divovskih ibexa, a udaljenost između njihovih kopita i koljena jednaka je udaljenosti između jednog i drugog neba.

Na njihovim leđima je Arš, a udaljenost od njegova dna do vrha jednaka je udaljenosti između jednog i drugog neba. Zatim je iznad toga Allah, Silni i Uzvišeni.“ Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže zabilježili su ovu predaju od Simaka ibn Harba. Tirmizi je rekao: „Hasen-garib.“

Ova predaja ukazuje na to da je nosilaca Arša osam. Šehr ibn Havšeb je rekao: „Nosilaca Arša je osam. Četverica govore: ‘Slavljen neka si, Allahu, i Tebi pripada hvala. Tebi pripada hvala zbog Tvoje blagosti uprkos Tvome znanju.’

A četverica govore: ‘Slavljen neka si, Allahu, i Tebi pripada hvala. Tebi pripada hvala zbog Tvoga oprosta uprkos Tvojoj moći.’“ Zato oni, kada mole oprost za vjernike, govore: „Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem“ – to jest, Tvoja milost obuhvata njihove grijehe i pogreške, a Tvoje znanje obuhvata sva njihova djela, kretanja i mirovanja.

„Zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put“ – oprosti onima koji su zgriješili kada se pokaju, vrate Tebi i odustanu od onoga u čemu su bili, te slijede ono što si im naredio: da čine dobra djela i ostavljaju zabranjena. „I sačuvaj ih patnje u Vatri“ – udalji ih od bolne i teške kazne Džehennema. (El-Hakka, 17; i njihove riječi.)

Tefsir el-Begavija

„Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obećao, kao i one koji su bili dobri među njihovim očevima, supružnicima i potomcima. Ti si, uistinu, silan i mudar.“ Seid ibn Džubejr je rekao: „Vjernik će ući u Džennet i upitati: ‘Gdje su moj otac, majka, dijete i supruga?’ Bit će mu rečeno: ‘Nisu činili djela poput tvojih.’

On će reći: ‘Ja sam radio za sebe i za njih.’ Tada će biti rečeno: ‘Uvedite ih u Džennet.’“

Uzvišeni kaže: „Oni koji nose Arš i oni oko njega“ – to su nosioci Arša i meleki koji kruže oko njega, kerubi, predvodnici meleka. Ibn Abbas je rekao: „Udaljenost od pete do stopala jednog od nosilaca Arša iznosi pet stotina godina hoda.“ Prenosi se da su njihova stopala u dubinama Zemlje, a Zemlje i nebesa dosežu do njihovih pojaseva. Oni govore: „Slavljen neka je Posjednik sile i moći.

Slavljen neka je Posjednik vlasti i carstva. Slavljen neka je Živi koji ne umire. Sveti, Prečisti, Gospodar meleka i Duha.“

Mejsere ibn Urube je rekao: „Noge su im na najnižoj Zemlji, a glave su im probile Arš. Skrušeni su i ne podižu pogled. Njihov strah je veći od straha stanovnika sedmog neba, a stanovnici sedmog neba više se boje od stanovnika neba koje je ispod njih; i tako redom, svako više nebo strahuje više od onoga ispod njega.“ Mudžahid je rekao: „Između meleka i Arša nalazi se sedamdeset zastora od svjetlosti.“

Muhammed ibn el-Munkedir prenio je od Džabira da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dozvoljeno mi je da vam govorim o jednom Allahovom meleku među nosiocima Arša: od resice njegova uha do ramena ima sedam stotina godina hoda.“ Džafer ibn Muhammed prenio je od svoga oca, a on od svoga djeda, da je rekao: „Udaljenost između jednog stuba Arša i drugog iznosi trideset hiljada godina brzog leta ptice. Arš se svakog dana zaodijeva sa sedamdeset hiljada boja svjetlosti, a nijedno Allahovo stvorenje ne može ga pogledati. Sve što postoji u odnosu na Arš je kao prsten bačen u pustaru.“

Mudžahid je rekao: „Između sedmog neba i Arša nalazi se sedamdeset hiljada zastora od svjetlosti, a iza njih zastor od tame, zatim zastor od svjetlosti, pa zastor od tame.“

Vehb ibn Munebbih je rekao: „Oko Arša je sedamdeset hiljada redova meleka, jedan iza drugog, koji obilaze oko Arša. Jedni prilaze, a drugi se udaljavaju. Kada se neki od njih susretnu, ovi izgovaraju tehlil, a oni tekbir. Iza njih je sedamdeset hiljada redova koji stoje, s rukama uz vratove, položenim na ramena.

Kada čuju tekbir i tehlil onih prvih, podignu glas i kažu: ‘Slavljen neka si i Tebi pripada hvala! Kako si velik i veličanstven! Ti si Allah, nema drugog boga osim Tebe. Ti si najveći, i sva stvorenja će se Tebi vratiti.’

Iza njih je stotinu hiljada redova meleka, s desnom rukom položenom preko lijeve. Nema među njima nikoga ko slavi Allaha hvalom kojom Ga ne slavi neki drugi melek. Raspon krila svakog od njih iznosi tri stotine godina hoda, a udaljenost od resice njegova uha do ramena četiri stotine godina.

Allah je od meleka oko Arša zaklonjen sa sedamdeset zastora od vatre, sedamdeset od tame, sedamdeset od svjetlosti, sedamdeset od bijelih bisera, sedamdeset od crvenog rubina, sedamdeset od žutog rubina, sedamdeset od zelenog krizolita, sedamdeset od snijega, sedamdeset od vode, sedamdeset od leda i još mnogim drugim zastorima koje zna samo Allah Uzvišeni.“ Rekao je: „Svaki od nosilaca Arša i meleka oko njega ima četiri lica: lice bika, lice lava, lice orla i lice čovjeka. Svaki od njih ima četiri krila. S dva krila pokriva lice, iz straha da ne pogleda Arš i ne padne onesviješten, a s druga dva leprša.

Njihov govor nije ništa drugo osim slavljenja, hvaljenja, veličanja i uzvisivanja Allaha.“

Uzvišeni kaže: „Slave i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega“ – potvrđuju da je On Jedan i da nema sudruga. Obavijestio nas je Abdulvahid el-Mili’hi, njemu Ebu Mensur es-Sem’ani, njemu Ebu Džafer er-Rejjani, njemu Humejd ibn Zendževejh, njemu Omer ibn Abdullah er-Rekaši, njemu Džafer ibn Sulejman, njemu Harun ibn Rebbab, od Šehra ibn Havšeba, koji je rekao: „Nosilaca Arša je osam. Četverica govore: ‘Slavljen neka si, Allahu, i Tebi pripada hvala. Tebi pripada hvala zbog Tvoje blagosti uprkos Tvome znanju.’

A četverica govore: ‘Slavljen neka si, Allahu, i Tebi pripada hvala. Tebi pripada hvala zbog Tvoga oprosta uprkos Tvojoj moći.’“ Rekao je: „Kao da gledaju grijehe Ademovih potomaka.“

Uzvišeni kaže: „I mole oprost za one koji vjeruju. Gospodaru naš“ – to jest, govore: „Gospodaru naš.“ „Ti sve obuhvataš milošću i znanjem“ – rečeno je da je riječ „sve“ u akuzativu kao pojašnjenje, a rečeno je i da je upotrijebljen prijenos značenja: to jest, Tvoja milost i Tvoje znanje obuhvataju sve. „Zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put“ – Tvoju vjeru.

„I sačuvaj ih patnje u Vatri.“ Mutarrif je rekao: „Najiskreniji savjetnici vjernicima među Allahovim robovima jesu meleki, a najpodmuklija stvorenja prema vjernicima jesu šejtani.“

„I poštedi ih kazne zbog ružnih djela“ – kazni. „A koga poštediš kazne zbog ružnih djela“ – to jest, koga Ti poštediš kazni – a rečeno je: posljedica ružnih djela – „toga Dana, Ti si mu se smilovao. A to je, zaista, veliki uspjeh.“