Zaštita od svakog zla

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

„I od zla zavidnika kad zavidi“: Zavidnik je onaj koji želi da blagodat nestane od onoga kome zavidi, pa nastoji da je ukloni sredstvima koja su mu na raspolaganju. Zato je potrebno tražiti utočište kod Allaha od njegova zla i osujetiti njegovu spletku. U zavidnika spada i onaj koji baca urok, jer urok potječe samo od zavidnika zle naravi i pokvarene duše. Ova sura obuhvata traženje zaštite od svih vrsta zla, općenito i pojedinačno.

Ona ukazuje i na to da sihr ima stvarno djelovanje čije se štete treba bojati te od njega i njegovih počinilaca tražiti zaštitu kod Allaha.

To jest: „Reci“, tražeći zaštitu: „Utječem se“ — odnosno, pribjegavam, sklanjam se i čvrsto se štitim — „Gospodaru svitanja“, tj. Onome koji daje da zrno i košpica proklijaju i koji razdanjuje jutro.

Zatim se, nakon što je obuhvaćeno opće, posebno navodi: „I od zla mrkle noći kada razastre tmine“, tj. od zla onoga što se događa noću, kada ona prekrije ljude i kada se u njoj šire mnogi zli duhovi i štetne životinje.

„Od zla onoga što On stvara“ obuhvata sve što je Allah stvorio: ljude, džine i životinje. Zato se traži zaštita kod njihova Stvoritelja od zla koje je u njima.

„I od zla onih koje u čvorove pušu“, tj. od zla čarobnica koje, pri izvođenju sihra, pomažu sebi puhanjem u čvorove koje su svezale.

Ova sura obuhvata traženje zaštite kod Gospodara ljudi, njihova Vladara i Boga od šejtana, koji je izvor i osnova svih zala. Jedno od njegovih iskušenja i zala jeste to što došaptava u prsa ljudi, uljepšava zlo i prikazuje im ga u lijepom obliku, podstiče njihovu volju da ga čine, a dobro im čini ružnim, odvraća ih od njega i prikazuje im ga drugačijim nego što ono jeste. On neprestano tako došaptava i povlači se, odnosno uzmiče kada čovjek spomene svoga Gospodara i zatraži Njegovu pomoć da ga odagna. Zato čovjek treba tražiti zaštitu i čvrsto se osloniti na Allahovo gospodstvo nad svim ljudima.

Sva stvorenja obuhvaćena su Njegovim gospodstvom i vlašću; On drži za čelo svako živo biće. Treba tražiti zaštitu i u Njegovoj božanskoj vlasti, radi koje ih je stvorio. To se ne može ostvariti bez odbijanja zla njihova neprijatelja, koji ih želi odvojiti od nje, spriječiti ih da je ostvare i učiniti ih svojim sljedbenicima, kako bi postali stanovnici Rasplamsale vatre. Došaptavanje može dolaziti i od džina i od ljudi. Zato je rekao: „od džina i od ljudi“.

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, na početku i na kraju, javno i tajno. Molimo Ga, Uzvišenog, da upotpuni Svoju blagodat i oprosti nam grijehe koji su nas spriječili da primimo mnoge Njegove blagodati, kao i pogreške i strasti koje su naša srca odvratile od promišljanja o Njegovim ajetima. Nadamo se i molimo Ga da nas ne liši dobra koje je kod Njega zbog zla koje je kod nas. U Allahovu milost ne gubi nadu niko osim nevjerničkog naroda, a u Njegovu milost očajava samo narod zalutali.

Neka su Allahov blagoslov i mir na Njegova Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i sve njegove ashabe, trajni i neprekidni u svakom vremenu. Hvala Allahu, čijom se blagodaću dobra djela upotpunjuju. Tumačenje Allahove Knjige dovršeno je Njegovom pomoći i lijepim nadahnućem, rukom njenog sabirača i pisca, Abdurrahmana ibn Nasira ibn Abdullaha, poznatog kao Ibn Sa'di. Allah oprostio njemu, njegovim roditeljima i svim muslimanima.

Završeno je prvog dana rebiul-evvela 1344. godine po Hidžri Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Hvala Allahu.

Tefsir imama Ibn Kesira

Tumačenje dviju sura zaštite (El-Mu'avvizetejn); obje su objavljene u Medini.

Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Affan, pričao nam je Hammad ibn Seleme, obavijestio nas je Asim ibn Behdele, od Zira ibn Hubejša, koji je rekao: „Rekao sam Ubejju ibn Ka'bu: ‘Ibn Mes'ud ne zapisuje dvije sure zaštite u svoj Mushaf?’ On reče: ‘Svjedočim da me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da mu je Džibril, alejhis-selam, rekao: „Reci: Utječem se Gospodaru svitanja“, pa sam to izgovorio. Zatim je rekao: „Reci: Utječem se Gospodaru ljudi“, pa sam to izgovorio.’ Mi, dakle, govorimo ono što je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.“

Ovu predaju zabilježio je i Ebu Bekr el-Humejdi u svom Musnedu, od Sufjana ibn Ujejne, koji je rekao: Pričali su nam Abde ibn Ebi Lubabe i Asim ibn Behdele, koji su čuli Zira ibn Hubejša kako kaže: „Pitao sam Ubejja ibn Ka'ba o dvjema surama zaštite i rekao: ‘Ebu Munzire, tvoj brat Ibn Mes'ud ih izostavlja iz Mushafa.’ On reče: ‘Pitao sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Rečeno mi je: Reci, pa sam rekao.“ Mi, dakle, govorimo kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’“

Ahmed je rekao: Pričao nam je Veki', pričao nam je Sufjan, od Asima, od Zira, koji je rekao: „Pitao sam Ibn Mes'uda o dvjema surama zaštite. Rekao je: ‘Pitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o njima, pa je rekao: „Rečeno mi je, pa sam vam rekao, zato i vi recite.“’“ Ubej je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je, pa ih i mi izgovaramo.“

El-Buhari je rekao: Pričao nam je Ali ibn Abdullah, pričao nam je Sufjan, pričala nam je Abde ibn Ebi Lubabe, od Zira ibn Hubejša — a pričao nam je i Asim, od Zira — koji je rekao: „Pitao sam Ubejja ibn Ka'ba: ‘Ebu Munzire, tvoj brat Ibn Mes'ud govori to i to.’ On reče: ‘Pitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Rečeno mi je, pa sam rekao.“ Mi, dakle, govorimo kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’“ Ovu predaju bilježe i El-Buhari i en-Nesai preko Kutejbe, od Sufjana ibn Ujejne, od Abde i Asima ibn Ebi en-Nedžuda, od Zira ibn Hubejša, od Ubejja ibn Ka'ba.

Ebu Ja'la je rekao: Pričao nam je Ezrak ibn Ali, pričao nam je Hassan ibn Ibrahim, pričao nam je Es-Salt ibn Behram, od Ibrahima, od Alkame, koji je rekao: „Abdullah je brisao dvije sure zaštite iz Mushafa i govorio: ‘Allahovom Poslaniku naređeno je samo da njima traži zaštitu, a Abdullah ih nije učio.’“ Abdullah ibn Ahmed zabilježio je predaju od El-A'meša, od Ebu Ishaka, od Abdurrahmana ibn Jezida, koji je rekao: „Abdullah je brisao dvije sure zaštite iz svojih Mushafa i govorio: ‘One nisu dio Allahove Knjige.’“

El-A'meš je rekao: Pričao nam je i Asim, od Zira ibn Hubejša, od Ubejja ibn Ka'ba, koji je rekao: „Pitali smo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o njima, pa je rekao: ‘Rečeno mi je, pa sam rekao.’“

Mnogi učači Kur'ana i pravnici poznaju predaju da Ibn Mes'ud nije zapisivao dvije sure zaštite u svoj Mushaf. Možda ih nije čuo od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je njihovo prenošenje do njega dostiglo stepen tevatura. Moguće je i da se potom vratio mišljenju zajednice, jer su ih ashabi, Allah bio zadovoljan njima, zapisali u zvanične Mushafe i tako ih poslali u sve krajeve. Hvala Allahu i neka Mu je slava.

Muslim je u svom Sahihu zabilježio: Pričao nam je Kutejbe, pričao nam je Džerir, od Bejana, od Kajsa ibn Ebi Hazima, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Zar ne vidiš ajete koji su objavljeni ove noći? Nikada ranije nisu objavljeni slični njima: „Reci: Utječem se Gospodaru svitanja“ i „Reci: Utječem se Gospodaru ljudi“.’“ Ovu predaju bilježe i Ahmed i Muslim, kao i Et-Tirmizi i en-Nesai, putem Ismaila ibn Ebi Halida, od Kajsa ibn Ebi Hazima, od Ukbe. Et-Tirmizi je rekao: „Hadis je hasen-sahih.“

Drugi lanac prenosilaca: Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je El-Velid ibn Muslim, pričao nam je Ibn Džabir, od El-Kasima Ebu Abdurrahmana, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Dok sam vodio jahalicu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kroz jednu od onih planinskih klisura, rekao mi je: ‘Ukbe, hoćeš li da uzjašeš?’ Bojao sam se da bi to moglo biti neposlušnost, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao, a ja sam nakratko uzjahao. Zatim je on uzjahao i rekao: ‘Ukajbe, hoćeš li da te podučim dvjema od najboljih sura koje ljudi uče?’ Rekao sam: ‘Hoću, Allahov Poslaniče.’

Naučio me je: ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’ Zatim je proučen ikamet, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stupio je naprijed i proučio ih. Potom je prošao pored mene i rekao: ‘Kako ti se čine, Ukajbe? Uči ih kad god pođeš na spavanje i kad god ustaneš.’“

En-Nesai bilježi ovu predaju od El-Velida ibn Muslima i Abdullaha ibn Mubareka, obojice od Ibn Džabira. Bilježe je i Ebu Davud i en-Nesai preko Ibn Vehba, od Mu'avije ibn Saliha, od Ala' ibn Harisa, od El-Kasima ibn Abdurrahmana, od Ukbe.

Drugi lanac: Ahmed je rekao: Pričao nam je Ebu Abdurrahman, pričao nam je Seid ibn Ebi Ejjub, pričali su mi Jezid ibn Abdulaziz er-Re'ini i Ebu Merhum, od Jezida ibn Muhammeda el-Kurešija, od Alija ibn Rebbaha, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da učim sure zaštite nakon svakog namaza.“ Ebu Davud, Et-Tirmizi i en-Nesai bilježe ovu predaju različitim lancima, od Alija ibn Ebi Rebbaha. Et-Tirmizi je rekao: „Hadis je garib.“

Drugi lanac: Ahmed je rekao: Pričao nam je Jahja ibn Ishak, pričao nam je Ibn Lehi'a, od Mišreh ibn Ha'ana, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Uči dvije sure zaštite, jer nećeš učiti ništa što bi im bilo ravno.’“ Ovu predaju bilježi samo Ahmed.

Drugi lanac: Ahmed je rekao: Pričao nam je Hјевa ibn Šurejh, pričao nam je Bekijje, pričao nam je Buhajr ibn Sa'd, od Halida ibn Ma'dana, od Džubejra ibn Nufeјra, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poklonjena je sivkasta mazga. Uzjahao ju je, a Ukbe je poveo uzdu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Uči: „Reci: Utječem se Gospodaru svitanja.“’ Ponavljao mi je to dok nisam proučio.

Primijetio je da se tome nisam naročito obradovao, pa je rekao: ‘Možda si ih olahko shvatio? Ničim boljim od njih nisi klanjao.’“ En-Nesai bilježi predaju od Amra ibn Osmana, od Bekijje. Također je bilježi preko Es-Sevrija, od Mu'avije ibn Saliha, od Abdurrahmana ibn Džubejra ibn Nufeјra, od njegova oca, od Ukbe ibn Amira, koji je pitao Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dvjema surama zaštite, pa je spomenuo sličnu predaju.

Drugi lanac: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Muhammed ibn Abdul-A'la, pričao nam je El-Mu'temir, čuo sam En-Nu'mana, od Zijada Ebu Eseda, od Ukbe ibn Amira, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ljudi nisu tražili zaštitu ničim poput ove dvije sure: ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’“

Drugi lanac: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Kutejbe, pričao nam je Lejs, od Ibn Adžlana, od Seida el-Makberija, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Išao sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: ‘Ukbe, reci.’ Upitao sam: ‘Šta da kažem?’ On je zašutio. Zatim je ponovo rekao: ‘Reci.’

Upitao sam: ‘Šta da kažem, Allahov Poslaniče?’ Opet je zašutio, pa sam rekao: ‘Allahu, vrati mi to.’ Rekao je: ‘Ukbe, reci.’ Upitao sam: ‘Šta da kažem, Allahov Poslaniče?’ Rekao je: ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja.’

Učio sam je dok nisam stigao do njenog kraja. Zatim je rekao: ‘Reci.’ Upitao sam: ‘Šta da kažem, Allahov Poslaniče?’ Rekao je: ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’ Učio sam je dok nisam stigao do njenog kraja. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nijedan molilac nije molio ničim sličnim njima, niti je iko ko traži zaštitu tražio zaštitu nečim sličnim njima.’“

Drugi lanac: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Muhammed ibn Jesar, pričao nam je Abdurrahman, pričao nam je Mu'avija, od Ala' ibn Harisa, od Mekhula, od Ukbe ibn Amira, da ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio na sabah-namazu.

Drugi lanac: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Kutejbe, pričao nam je Lejs, od Jezida ibn Ebi Habiba, od Ebu Imrana Eslema, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: „Išao sam za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dok je jahao, stavio ruku na njegovo stopalo i rekao: ‘Prouči mi suru Hud ili suru Jusuf.’ Rekao je: ‘Nećeš proučiti ništa što je korisnije kod Allaha od: „Reci: Utječem se Gospodaru svitanja.“’“

Drugi hadis: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Mahmud ibn Halid, pričao nam je El-Velid, pričao nam je Ebu Amr el-Evza'i, od Jahje ibn Ebi Kesira, od Muhammeda ibn Ibrahima ibn el-Harisa, od Ebu Abdullaha, od Ibn A'isa el-Džuhenija, da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ibn A'ise, hoćeš li da te uputim — ili da ti kažem — na najbolje čime oni koji traže zaštitu traže zaštitu?“ Rekao je: „Hoću, Allahov Poslaniče.“ On reče: „‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi’ — te dvije sure.“

Ovi lanci prenosilaca od Ukbe gotovo su mutevatir i, prema mišljenju mnogih hadiskih stručnjaka, daju sigurno znanje. Ranije je navedena predaja od Suddajja ibn Adžlana i Ferve ibn Mudžahida, od Ukbe: „Hoćete li da vas podučim trima surama kojima slične nisu objavljene ni u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, ni u Furkanu? ‘Reci: On je Allah — Jedan’, ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’“

Drugi hadis: Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Ismail, pričao nam je El-Džeriri, od Ebu Ala'a, koji je rekao: Neki čovjek je kazao: „Bili smo na putovanju s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Ljudi su se smjenjivali u jahanju, a bilo je malo jahalica. Došao je red na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na mene. Sustigao me je i potapšao po ramenu, pa rekao: ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja.’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ju je, a ja sam učio s njim. Zatim je rekao: ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ju je, a ja sam učio s njim. Potom je rekao: ‘Kada klanjaš, uči ih.’“

Izgleda da je taj čovjek bio Ukbe ibn Amir, a Allah najbolje zna. En-Nesai ovu predaju bilježi od Ja'kuba ibn Ibrahima, od Ibn Ulejje.

Drugi hadis: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Muhammed ibn el-Musenna, pričao nam je Muhammed ibn Dža'fer, od Abdullaha ibn Seida, pričao mi je Jezid ibn Ruman, od Ukbe ibn Amira, od Abdullaha el-Eslemija — to je Ibn Unejس — da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio ruku na njegova prsa i rekao: „Reci.“ Nisam znao šta da kažem, pa mi je ponovo rekao: „Reci.“ Rekao sam: „Reci: On je Allah — Jedan.“ Zatim mi je rekao: „Reci.“

Rekao sam: „Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što je stvorio“, dok nisam završio. Zatim mi je rekao: „Reci.“ Rekao sam: „Reci: Utječem se Gospodaru ljudi“, dok nisam završio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: „Ovako traži zaštitu.

Oni koji traže zaštitu nikada nisu tražili zaštitu nečim sličnim ovim surama.“

Drugi hadis: En-Nesai je rekao: Obavijestio nas je Amr ibn Ali Ebu Hafs, pričao nam je Bedel, pričao nam je Šeddad ibn Seid Ebu Talha, pričao nam je Seid el-Džeriri, pričao nam je Ebu Nadra, od Džabira ibn Abdullaha, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Uči, Džabire.’ Upitao sam: ‘Šta da učim, neka su mi otac i majka žrtvovani za tebe?’ Rekao je: ‘Uči: „Reci: Utječem se Gospodaru svitanja“ i „Reci: Utječem se Gospodaru ljudi“.’ Proučio sam ih, a on reče: ‘Uči ih, jer nećeš učiti ništa što bi im bilo ravno.’“

Već je navedena predaja od Aiše da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ove sure, puhao u svoje šake i njima potirao glavu, lice i prednji dio tijela. Imam Malik prenosi od Ibn Šihaba, od Urve, od Aiše: Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio, učio bi nad sobom sure zaštite i blago puhnuo. Kada bi mu se bolest pogoršala, ja bih ih učila nad njim i njegovom rukom potirala njegovo tijelo, nadajući se blagoslovu te ruke. Ovu predaju bilježe El-Buhari, Muslim, Ebu Davud, en-Nesai i Ibn Madže preko Malika.

Na kraju sure Nun navedena je predaja od Ebu Nadre, od Ebu Seida, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu od uroka džina i ljudskog uroka. Kada su objavljene dvije sure zaštite, prihvatio se njih i ostavio ostalo. Bilježe je Et-Tirmizi, en-Nesai i Ibn Madže. Et-Tirmizi je rekao: „Hadis je hasen.“

Ibn Ebi Hatim je rekao: Pričao nam je Ahmed ibn Isam, pričao nam je Ebu Ahmed ez-Zubejri, pričao nam je Hasan ibn Salih, od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira, koji je rekao: „El-Felek je zora.“ El-Avfi prenosi od Ibn Abbasa isto: „El-Felek je zora.“ Isto se prenosi od Mudžahida, Seida ibn Džubejra, Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, Hasana, Katade, Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, Ibn Zejda i Malika, od Zejda ibn Eslema. El-Kurezi, Ibn Zejd i Ibn Džerir rekli su da je to isto što i Allahove riječi: „On daje da jutro svane.“

Ovo je značenje ispravno i njega je odabrao imam El-Buhari u svom Sahihu.

Ali ibn Ebi Talha prenosi od Ibn Abbasa: „El-Felek je stvorenje.“ Isto je rekao Ed-Dahhak: Allah je naredio Svome Vjerovjesniku da traži zaštitu od svih stvorenja. Ka'b el-Ahbar rekao je: „El-Felek je dolina u Džehennemu; kada se otvori, svi stanovnici Vatre vrisnu zbog žestine njegove vreline.“ To bilježi Ibn Ebi Hatim.

Zatim je rekao: Pričao nam je moj otac, pričao nam je Suhejl ibn Osman, od čovjeka kojeg je imenovao, od Es-Suddija, od Zejda ibn Alija, od njegovih očeva, koji su rekli: „El-Felek je jama na dnu Džehennema, pokrivena poklopcem. Kada se poklopac podigne, iz nje izađe vatra, a Džehennem vrišti zbog žestine njene vreline.“ Slično se prenosi od Amra ibn Abese, Es-Suddija i drugih. O tome postoji i munker predaja pripisana Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Ibn Džerir je rekao: Pričao mi je Ishak ibn Vehb el-Vasiti, pričao nam je Mes'ud ibn Musa ibn Miškan el-Vasiti, pričao nam je Nasr ibn Huzejme el-Horasani, od Šu'ejba ibn Safvana, od Muhammeda ibn Ka'ba el-Kurezija, od Ebu Hurejre, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: „El-Felek je jama u Džehennemu, prekrivena poklopcem.“ Lanac je neobičan i nije vjerodostojno pripisati je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Abdurrahman el-Hubuli rekao je: „El-Felek je jedno od imena Džehennema.“ Ibn Džerir je rekao: „Ispravno je prvo mišljenje, da je to zora.“

To je tačno i to je odabrao El-Buhari, Allah mu se smilovao.

„I od zla mrkle noći kada razastre tmine.“ Mudžahid je rekao: „Mrkla noć kada razastre tmine“ znači zalazak sunca. El-Buhari je to prenio od njega, a Ibn Ebi Nedžih od Mudžahida. Isto su rekli Ibn Abbas, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi, Ed-Dahhak, Husejf, Hasan i Katade: riječ je o noći kada nastupi svojim mrakom.

Ez-Zuhri je rekao: „Od zla mrkle noći kada razastre tmine“ znači kada sunce zađe. Atijje i Katade rekli su da „kada razastre tmine“ znači kada noć prođe. Ebu el-Muhezzim prenosi od Ebu Hurejre: „To je zvijezda.“ Ibn Zejd je rekao: Arapi su govorili da je „gasik“ zalazak Plejada; bolesti i kuge bile su učestalije kada bi one zašle, a smanjivale su se kada bi izašle.

Ibn Džerir je rekao da se za ovo prenosi predaja: pričao mi je Nasr ibn Ali, pričao mi je Bakkar ibn Abdullah, brat Hemmama, pričao nam je Muhammed ibn Abdulaziz ibn Omer ibn Abdurrahman ibn Avf, od svog oca, od Ebu Seleme, od Ebu Hurejre, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao o riječima „i od zla mrkle noći kada razastre tmine“: „To je zvijezda koja zalazi.“ Rekao sam: Ovaj hadis nije vjerodostojno pripisati Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Džerir je rekao da drugi smatraju kako je riječ o Mjesecu.

Dokaz onih koji zastupaju ovo mišljenje jeste predaja imama Ahmeda: Pričao nam je Ebu Davud el-Hafri, od Ibn Ebi Zi'ba, od El-Harisa, od Ebu Seleme, od Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo me za ruku, pokazao mi Mjesec dok je izlazio i rekao: ‘Traži kod Allaha zaštitu od zla ovoga koji zalazi kada razastre tmine.’“ Ovu predaju bilježe Et-Tirmizi i en-Nesai u svojim tefsirima, od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Ebi Zi'ba, od njegova ujaka El-Harisa ibn Abdurrahmana. Et-Tirmizi je rekao: „Hasen-sahih.“

U njegovoj verziji stoji: „Traži kod Allaha zaštitu od njegova zla, jer ovo je ono što zalazi kada razastre tmine.“ En-Nesaijeva verzija glasi: „Traži kod Allaha zaštitu od ovoga; ovo je ono što zalazi kada razastre tmine.“ Oni koji kažu da se radi o noći kada nastupi svojim mrakom smatraju da to ne proturječi njihovom mišljenju, jer je Mjesec znak noći i ima vlast samo tokom nje. Isto tako, zvijezde sjaje samo noću.

Sve se, dakle, vraća na ono što smo kazali, a Allah najbolje zna.

„I od zla onih koje u čvorove pušu.“ Mudžahid, Ikrime, Hasan, Katade i Ed-Dahhak rekli su da se time misli na čarobnice. Mudžahid je rekao: „Kada izgovaraju bajalice i pušu u čvorove.“ Ibn Džerir je rekao: Pričao nam je Ibn Abdul-A'la, pričao nam je Ibn Sevr, od Ma'mera, od Ibn Tavusa, od njegova oca, koji je rekao: „Ništa nije bliže širku od bajanja za zmijski ujed i duševno oboljele.“

U drugom hadisu navodi se da je Džibril došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: „Muhammede, jesi li bolestan?“ Rekao je: „Jesam.“ Džibril reče: „U ime Allaha liječim te od svake bolesti koja ti šteti, i od zla svakog zavidnika i uroka. Allah te liječi.“

Možda se to dogodilo tokom bolesti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio opčinjen. Zatim ga je Allah izliječio, osujetio spletku čarobnjaka i zavidnika među židovima, njihovu propast okrenuo protiv njih i razotkrio ih. Uprkos tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada im to nije predbacio; Allah ga je poštedio, izliječio i sačuvao.

Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Ebu Mu'avija, pričao nam je El-A'meš, od Jezida ibn Hajjana, od Zejda ibn Erkama, koji je rekao: „Jedan židov je opčinio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se nekoliko dana osjećao bolesnim. Došao mu je Džibril i rekao: ‘Jedan židov te je opčinio i zavezao čvorove za tebe u bunaru tom i tom. Pošalji nekoga da ih donese.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je po njih.

Izvadio ih je i razvezao, pa je ustao kao da se oslobodio okova. Ništa o tome nije rekao židovu niti ga je ikada pogledao prijekorno.“ Ovu predaju bilježi en-Nesai od Henada, od Ebu Mu'avije Muhammeda ibn Hazima ed-Darira.

El-Buhari je u poglavlju o liječenju u svom Sahihu rekao: Pričao nam je Abdullah ibn Muhammed, koji je rekao: Čuo sam Sufjana ibn Ujejne da kaže: „Prvi nam je o tome pričao Ibn Džurejdž, koji je rekao: Pričali su mi članovi Urvine porodice, od Urve.“ Pitao sam Hišama o tome, pa nam je prenio od svoga oca, od Aiše, koja je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je opčinjen, tako da mu se činilo da prilazi ženama, a nije im prilazio.“ Sufjan je rekao: „To je najteži oblik sihra kada se tako dogodi.“

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Aiša, znaš li da mi je Allah dao odgovor o onome za šta sam Ga pitao? Došla su mi dvojica ljudi. Jedan je sjeo kod moje glave, a drugi kod mojih nogu. Onaj kod moje glave rekao je drugom: ‘Šta je s ovim čovjekom?’

Rekao je: ‘Opčinjen je.’ Upitao je: ‘Ko ga je opčinio?’ Rekao je: ‘Lebid ibn el-A'sam, čovjek iz plemena Benu Zurejk, saveznik židova i munafik.’ Upitao je: ‘Čime?’ Rekao je: ‘Češljem, iščešljanom kosom i opnom muškog ploda palme.’

Upitao je: ‘Gdje je to?’ Rekao je: ‘U kori palmina ploda, ispod kamena u bunaru Zervan.’“ Aiša je rekla: „Otišao je do bunara i izvadio to, pa rekao: ‘Ovo je bunar koji mi je pokazan. Voda mu izgleda kao voda u kojoj je potopljena kana, a palme pored njega kao glave šejtana.’“

Potom je to izvadio. Ja sam upitala: „Zar nećeš da ga ukloniš?“ — to jest, da se liječiš od sihra — a on je rekao: „Allah me je izliječio, a ne volim da zbog toga ljudima nanesem zlo.“ Ovu predaju prenose i Isa ibn Junus, Ebu Damra Enes ibn Ijad, Ebu Usama i Jahja el-Kattan. U jednoj verziji stoji: „Tako da mu se činilo da je nešto učinio, a nije to učinio.“

U njoj se također navodi: „Naredio je da se bunar zatrpa.“ Prenose je od Hišama i Ibn Ebi ez-Zinad i Lejs ibn Sa'd. Muslim je bilježi od Ebu Usame Hammada ibn Usame i Abdullaha ibn Numajra. Ahmed je prenosi od Affana, od Vehba, od Hišama.

Imam Ahmed također prenosi od Ibrahima ibn Halida, od Rebbaha, od Ma'mera, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, koja je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proveo je šest mjeseci u stanju da mu se činilo da prilazi ženama, a nije im prilazio.“ Došla su mu dva meleka; jedan je sjeo kod njegove glave, a drugi kod njegovih nogu. Jedan je upitao drugog: „Šta mu je?“ Rekao je: „Opčinjen je.“

Upitao je: „Ko ga je opčinio?“ Rekao je: „Lebid ibn el-A'sam“, pa je naveo ostatak hadisa.

U svom tefsiru mufessir Es-Sa'lebi kaže: Ibn Abbas i Aiša, Allah bio zadovoljan njima, rekli su: „Jedan židovski dječak služio je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Židovi su mu se prikrali i dugo ga nagovarali, dok nisu uzeli nekoliko vlasi iščešljane kose Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i nekoliko zubaca njegova češlja. Dječak ih je predao židovima, koji su njime opčinili Vjerovjesnika. To je učinio jedan njihov čovjek po imenu Lebid ibn el-A'sam.

Zatim je predmet sakrio u bunar Benu Zurejk, koji se zvao Zervan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se razbolio, kosa mu je počela opadati i šest mjeseci mu se činilo da prilazi ženama, a nije im prilazio. Kopnio je, a nije znao šta ga je snašlo. Dok je spavao, došla su mu dva meleka; jedan je sjeo kod njegove glave, a drugi kod njegovih nogu.

Onaj kod nogu rekao je onome kod glave: ‘Šta je čovjeku?’ Odgovorio je: ‘Opčinjen je.’ Upitao je: ‘Čime je opčinjen?’ Rekao je: ‘Sihr.” Upitao je: ‘Ko ga je opčinio?’ Rekao je: ‘Židov Lebid ibn el-A'sam.’ Upitao je: ‘Čime?’

Rekao je: ‘Češljem, iščešljanom kosom i korom palmina ploda.’ Upitao je: ‘Gdje je?’ Rekao je: ‘U kori palmina ploda ispod kamena u bunaru Zervan.’ Kora je opna ploda, a kamen je izbočeni kamen pri dnu bunara na koji staje onaj ko izvlači vodu.’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio se uznemiren i rekao: ‘Aiša, znaš li da me je Allah obavijestio o mojoj bolesti?’ Zatim je poslao Aliju, Zubejra i Ammara ibn Jasira. Izvukli su vodu iz bunara, koja je izgledala kao voda u kojoj je potopljena kana. Podigli su kamen i izvadili koru palmina ploda.

U njoj su našli iščešljanu kosu njegove glave i zupce češlja. Tu je bila i uzica s dvanaest čvorova, probodenih iglama. Allah je objavio dvije sure, pa bi se, kad god bi proučio ajet, odvezao po jedan čvor. Kada se razvezao posljednji čvor, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio je olakšanje i ustao kao da se oslobodio okova.

Džibril, alejhis-selam, govorio je: ‘U Allahovo ime liječim te od svega što ti šteti, od zavidnika i uroka. Allah te liječi.’ Upitali su: ‘Allahov Poslaniče, hoćemo li uzeti tog zlikovca i ubiti ga?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah me je izliječio, a ne volim da time među ljudima izazovem zlo.’“

Es-Sa'lebi je ovo naveo bez lanca prenosilaca. U predaji ima neobičnosti, a u nekim njenim dijelovima i ozbiljnih slabosti. Neki dijelovi imaju potvrdu u prethodno navedenim predajama, a Allah najbolje zna.

Uzvišeni je rekao: „Od zla onoga što je stvorio“, tj. od zla svih stvorenja. Sabit el-Bunani i Hasan el-Basri rekli su: „Džehennem, Iblis i njegovo potomstvo spadaju u ono što je stvoreno.“

Seid ibn Džubejr prenosi od Ibn Abbasa, o riječima „šejtana koji došaptava pa se povlači“: „Šejtan čuči nad srcem sina Ademova. Kada čovjek postane nemaran i zaboravi, šejtan mu došaptava; kada spomene Allaha, povuče se.“ Isto su rekli Mudžahid i Katade. El-Mu'temir ibn Sulejman prenosi od svoga oca: „Rečeno mi je da šejtan, odnosno došaptavač, ubacuje došaptavanja u srce sina Ademova u žalosti i radosti; kada spomene Allaha, povuče se.“

El-Avfi prenosi od Ibn Abbasa, o riječi „došaptavač“: „To je šejtan koji naređuje; kada mu se pokori, povlači se.“

Ovo su tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo, vlast i božanstvenost. On je Gospodar svega, Vladar svega i Bog svega. Sve je Njegovo stvorenje i Njegovo vlasništvo, a Njegovi robovi. Zato je On naredio onome ko traži zaštitu da se, pozivajući se na Onoga koji posjeduje ta svojstva, zaštiti od zla došaptavača koji se povlači.

To je šejtan zadužen za čovjeka. Nema nijednog sina Ademova a da uz sebe nema pratioca koji mu uljepšava razvrat i ulaže sav trud da ga odvede u propast. Sačuvan je samo onaj koga Allah sačuva. U vjerodostojnom hadisu potvrđeno je: „Svakome od vas određen je pratilac.“

Upitali su: „I tebi, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „I meni, ali mi je Allah pomogao protiv njega pa je prihvatio islam; zato mi naređuje samo dobro.“

U vjerodostojnom hadisu od Enesa navodi se da je Safijja posjetila Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u itikafu. Noću ju je ispratio kući, pa su ga srela dvojica ensarija. Kada su vidjeli Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, požurili su. On im je rekao: „Polahko, to je Safijja bint Hujejj.“

Rekli su: „Slavljen neka si, Allahov Poslaniče!“ On je rekao: „Šejtan se kreće čovjekom poput krvi, pa sam se pobojao da vam u srca ne ubaci nešto — ili je rekao: zlo.“

El-Hafiz Ebu Ja'la el-Mavsili rekao je: Pričao nam je Muhammed ibn Bahr, pričao nam je Adijj ibn Ebi Amara, pričao nam je Zijad en-Numajri, od Enesa ibn Malika, koji je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Šejtan stavlja svoj surla-sti vrh na srce sina Ademova. Kada spomene Allaha, povuče se; ako zaboravi, prione uz njegovo srce. To je došaptavač koji se povlači.“ Ova predaja je garib.

Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Muhammed ibn Dža'fer, pričao nam je Šu'be, od Asima, čuo sam Ebu Temimu kako prenosi od čovjeka koji je jahao iza Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Magarac Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spotakao se, pa sam rekao: ‘Neka šejtan propadne.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ne govori: „Neka šejtan propadne“, jer kad to kažeš, on se uzoholi i kaže: „Svojom snagom sam ga oborio.“ A kada kažeš: „U ime Allaha“, on se smanji dok ne postane poput muhe.’“ Ovu predaju bilježi samo Ahmed, a njen lanac je dobar i snažan.

U njoj je dokaz da se šejtan smanjuje i biva savladan kad god čovjek spomene Allaha, a da se uzoholi i nadvlada ga kada čovjek ne spominje Allaha.

Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Ebu Bekr el-Hanefi, pričao nam je Ed-Dahhak ibn Osman, od Seida el-Makberija, od Ebu Hurejre, koji je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada je neko od vas u džamiji, šejtan mu priđe i prilijepi se uz njega kao što se čovjek prilijepi uz svoju jahalicu. Kada se čovjek prepusti tome, šejtan ga stegne — ili mu stavi uzdu.“ Ebu Hurejre je rekao: „To možete vidjeti: onaj kome je stavljena uzda naginje se, ne spominjući Allaha, a onaj kome su usta zauzdana drži ih otvorenim i ne spominje Uzvišenog Allaha.“ Ovu predaju bilježi samo Ahmed.

Da li se ovo odnosi samo na ljude, kako se čini na prvi pogled, ili obuhvata i ljude i džine? O tome postoje dva mišljenja. U drugom slučaju oni bi bili obuhvaćeni riječju „ljudi“ po pravilu da se muški rod navodi kao opći oblik. Ibn Džerir je rekao da se riječ „ljudi“ upotrebljava i za džine, pa nije neobično da se i oni tako nazovu.

Zatim ih je pojasnio riječima: „od džina i od ljudi.“ To podupire drugo mišljenje. Rečeno je i da riječi „od džina i od ljudi“ pojašnjavaju onoga koji došaptava u prsa ljudi: riječ je o šejtanima među džinima i ljudima. Uzvišeni je rekao: „Tako smo svakom vjerovjesniku odredili neprijatelje, šejtane među ljudima i džinima, koji jedni drugima nadahnjuju kićene riječi radi obmane.“

Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Veki', pričao nam je El-Mes'udi, pričao nam je Ebu Omer ed-Dimeški, pričao nam je Ubejd ibn el-Hašhaš, od Ebu Zerra, koji je rekao: „Došao sam Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u džamiji i sjeo. Rekao mi je: ‘Ebu Zerre, jesi li klanjao?’ Rekao sam: ‘Nisam.’ Rekao je: ‘Ustani i klanjaj.’

Ustao sam i klanjao, a zatim sjeo. Rekao je: ‘Ebu Zerre, traži kod Allaha zaštitu od zla šejtana među ljudima i džinima.’ Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?’ Rekao je: ‘Da.’“ Ebu Zerr je dalje upitao: „Allahov Poslaniče, šta je s namazom?“

Odgovorio je: „On je najbolje djelo; ko želi, klanja manje, a ko želi, više.“ Upitao je: „A post?“ Odgovorio je: „Obaveza koja je dovoljna, a kod Allaha ima i više.“ Upitao je: „A sadaka?“ Odgovorio je: „Višestruko se umnožava.“

Upitao je: „Koja je sadaka najbolja?“ Odgovorio je: „Trud onoga ko malo ima, ili tajna sadaka data siromahu.“ Upitao je: „Koji je vjerovjesnik bio prvi?“ Odgovorio je: „Adem.“ Upitao je: „Je li bio vjerovjesnik?“ Odgovorio je: „Da, vjerovjesnik s kojim je Allah govorio.“

Upitao je: „Koliko je bilo poslanika?“ Odgovorio je: „Tri stotine i nešto više, mnogi.“ Jednom je rekao: „Petnaest.“ Upitao je: „Koji je ajet od objavljenih tebi najveći?“ Odgovorio je: „Ajetul-kursijja: ‘Allah je — nema boga osim Njega, Živog i Vječnog.’“

Ovu predaju bilježi en-Nesai od Ebu Omera ed-Dimeškija. Ebu Hatim ibn Hibban bilježi je u svom Sahihu, drugim lancem i u znatno dužoj verziji; Allah najbolje zna.

Imam Ahmed je rekao: Pričao nam je Veki', od Sufjana, od Mensura, od Zirr ibn Abdullaha el-Hemdanija, od Abdullaha ibn Šeddada, od Ibn Abbasa, koji je rekao: „Neki čovjek je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, u sebi nalazim misao o kojoj mi je draže pasti s neba nego izgovoriti je.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah je najveći, Allah je najveći! Hvala Allahu koji je njegovu spletku sveo na došaptavanje.’“ Ovu predaju bilježe Ebu Davud i en-Nesai od Mensura; en-Nesai dodaje i El-A'meša, a obojica je prenose od Zirr ibn Abdullaha.

Ovdje završava tumačenje, a Allahu pripada hvala i blagodat. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su Allahov blagoslov i mir na našeg prvaka Muhammeda, njegovu porodicu i sve njegove ashabe. Allah bio zadovoljan svim ashabima.

Allah nam je dovoljan i divan je On Zaštitnik. Završeno je desetog dana džumadel-ula 1285. godine. Hvala pripada samo Njemu.

Tefsir el-Begavija

„I od zla mrkle noći kada razastre tmine.“ Ebu el-Hasan es-Serhasi obavijestio nas je, njega Zahir ibn Ahmed, njega Dža'fer ibn Muhammed el-Mugallis, pričao nam je Harun ibn Ishak el-Hemedani, pričao nam je Veki', od Ibn Ebi Zi'ba, od njegova ujaka El-Harisa ibn Abdurrahmana, od Ebu Seleme, od Aiše, koja je rekla: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo me za ruku, pogledao Mjesec i rekao: ‘Aiša, traži kod Allaha zaštitu od zla mrkle noći kada razastre tmine. Ovo je ono što zalazi kada razastre tmine.’“ Riječ „ovo“ odnosi se na Mjesec kada se pomrači i potamni.

„Kada razastre tmine“ znači kada uđe u pomračenje, počne nestajati i potamni.

Ibn Abbas je rekao: „Gasik je noć kada se primakne sa svojom tamom s istoka, prodre u sve i sve potamni.“ Riječ „gasek“ znači tama. Kaže se: „Noć je postala mračna“ kada se smrači. To je mišljenje Hasana i Mudžahida, koji kažu da se misli na noć kada nastupi i prekrije sve.

„Ulazak“ znači nastupanje noći sa zalaskom sunca. Mukatil je rekao: „Misli se na noćnu tamu kada njeno crnilo prodre u svjetlost dana.“ Rečeno je i da se noć naziva „gasik“ zato što je hladnija od dana; riječ „gasak“ znači hladnoća. Ibn Zejd je rekao: „Misli se na Plejade kada zađu.“

Kaže se da se bolesti povećavaju kada zađu, a smanjuju kada izađu.

„I od zla onih koje u čvorove pušu“, tj. od zla čarobnica koje pušu u čvorove konca dok nad njima izgovaraju bajalice. Ebu Ubejde je rekao: „To su kćeri Lebida ibn el-A'sama, koje su opčinile Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.“

„I od zla zavidnika kad zavidi“ znači: od židova, jer su zavidjeli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Sura je objavljena u Medini.

„Reci: Utječem se Gospodaru svitanja.“ Ibn Abbas i Aiša, Allah bio zadovoljan njima, rekli su: „Jedan židovski dječak služio je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Židovi su mu se približili i nisu prestajali da ga nagovaraju, dok nije uzeo iščešljanu kosu Vjerovjesnikove glave i nekoliko zubaca njegova češlja. Predao ih je židovima, pa su njime opčinili Vjerovjesnika.

To je učinio Lebid ibn el-A'sam, čovjek među židovima. Zbog toga su objavljene dvije sure.“

Ebu Hamid Ahmed ibn Abdullah es-Salihi obavijestio nas je, njega Ebu Seid Muhammed ibn Musa es-Sajrafi, njemu Ebu Abbas Muhammed ibn Ja'kub el-Esamm, njemu Muhammed ibn Abdullah ibn ..., nama Enes ibn Ijad, od ... od njegova oca, od Aiše, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio opčinjen, tako da mu se činilo da je nešto učinio, a nije to učinio. Uputio je dovu svome Gospodaru, a zatim rekao: „Znaš li da mi je Allah dao odgovor o onome za šta sam Ga pitao?“ Aiša je rekla: „Šta je to, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: „Došla su mi dva čovjeka i sjela: jedan kod moje glave, a drugi kod mojih nogu.

Jedan je rekao drugom: ‘Šta boli ovog čovjeka?’ Drugi je odgovorio: ‘Opčinjen je.’ Upitao je: ‘Ko ga je opčinio?’ Odgovorio je: ‘Lebid ibn el-A'sam.’ Upitao je: ‘Čime?’ Rekao je: ‘Češljem, iščešljanom kosom i korom muškog palmina ploda.’

Upitao je: ‘Gdje je to?’ Rekao je: ‘U Zervanu’ — a Zervan je bunar u naselju Benu Zurejk.“ Aiša je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je do njega, zatim se vratio Aiši i rekao: ‘Tako mi Allaha, njegova voda izgleda kao voda u kojoj je potopljena kana, a palme oko njega kao glave šejtana.’“ Aiša je rekla: „Upitala sam ga: ‘Allahov Poslaniče, zašto ga nisi izvadio?’

Rekao je: ‘Allah me je izliječio, pa nisam želio time među ljudima izazvati zlo.’“ Prenosi se da se to nalazilo pod kamenom u bunaru. Podigli su kamen i izvadili koru palmina ploda. U njoj su našli iščešljanu kosu njegove glave i zupce češlja.

El-Mutahhar ibn Ali el-Farisi obavijestio nas je, njega Muhammed ibn Ibrahim es-Salhani, njemu Abdullah ibn Muhammed ibn Dža'fer, hafiz Ebu eš-Šejh, njemu Ibn Ebi Asim, njemu Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe, njemu Ebu Mu'avija, od El-A'meša, od Jezida ibn Hajjana, od Zejda ibn Erkama, koji je rekao: „Jedan židov je opčinio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se zbog toga nekoliko dana osjećao bolesnim. Došao mu je Džibril i rekao: ‘Jedan židov te je opčinio i zavezao čvorove za tebe. Pošalji nekoga da ih izvadi.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Aliju.

On ih je izvadio i donio. Svaki put kada bi razvezao jedan čvor, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio bi olakšanje. Ustao je kao da se oslobodio okova. O tome nije govorio židovima niti su to ikada primijetili na njegovom licu.“

Mukatil i Kelbi kažu: „Bilo je na uzici jedanaest čvorova.“ Rečeno je i da su čvorovi bili probodeni iglom. Allah je objavio ove dvije sure, koje zajedno imaju jedanaest ajeta: sura El-Felek ima pet ajeta, a sura En-Nas šest. Kad god bi bio proučen jedan ajet, odvezao bi se jedan čvor, sve dok se svi čvorovi nisu razvezali.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je kao da se oslobodio okova. Prenosi se da je sihr djelovao na njega šest mjeseci, a da mu se stanje pogoršalo tokom tri noći; tada su objavljene dvije sure zaštite.

Ismail ibn Abdul-Kahir obavijestio nas je, njega Abdul-Gafir ibn Muhammed, njemu Muhammed ibn Isa el-Džuludi, njemu Ibrahim ibn Muhammed ibn Sufjan, njemu Muslim ibn el-Hadždžadž, njemu Bišr ibn Hilal es-Savvaf, njemu Abdulaziz ibn Suhejb, od Ebu Nadre, od Ebu Seida, da je Džibril, alejhis-selam, došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Muhammede, jesi li bolestan?“ Odgovorio je: „Jesam.“ Džibril je rekao: „U ime Allaha liječim te od svega što ti šteti, od zla svake duše ili uroka zavidnika. Allah te liječi. U ime Allaha liječim te, a Allah te liječi.“

Uzvišene riječi „Reci: Utječem se Gospodaru svitanja“: riječju „svitanje“ misli se na zoru. To je mišljenje Džabira ibn Abdullaha, Hasana, Seida ibn Džubejra, Mudžahida, Katade i većine komentatora. To je i predaja El-Avfija od Ibn Abbasa, a dokaz su Allahove riječi: „On daje da jutro svane.“ Prenosi se od Ibn Abbasa i da je „El-Felek“ zatvor u Džehennemu.

Kelbi je rekao da je to dolina u Džehennemu. Ed-Dahhak je rekao da se misli na stvorenje; tako se prenosi od El-Valibija od Ibn Abbasa. Prvo mišljenje je poznato. „Od zla onoga što je stvorio.“ Sura je objavljena u Medini. „Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.“

To su riječi: „koji došaptava u prsa ljudi“, tihim govorom čije značenje dopire do srca bez slušanja. „Vladaru ljudi.“ „Bogu ljudi.“

„Od zla došaptavača koji se povlači“ znači: od šejtana. Riječ „vesvas“ upotrebljava se kao glagolska imenica i kao ime. Ez-Zedždžadž je rekao: „To je šejtan koji došaptava, a ‘povlači se’ znači da uzmiče.“ Šejtan čuči nad čovjekovim srcem; kada čovjek spomene Allaha, povuče se, a kada je nemaran, došaptava mu.

Katade je rekao: „On ima surlu poput pseće surle u čovjekovim prsima. Kada rob spomene svoga Gospodara, šejtan se povuče.“ Kaže se i da mu je glava poput glave zmije; postavlja je na plod srca, obećava mu i došaptava. Kada čovjek spomene Allaha, povlači se; ako Ga ne spominje, vraća se i postavlja glavu na srce.

„Od džina i od ljudi“ znači da došaptava među džinima kao što došaptava među ljudima, i džinu kao što došaptava čovjeku. Tako je rekao Kelbi. Riječi „u prsa ljudi“ odnose se na one koji su potom spomenuti, džine i ljude. Džini su nazvani „ljudima“, kao što su nazvani „muškarcima“ u Allahovim riječima: „Bilo je ljudi koji su tražili zaštitu od muškaraca među džinima“ (El-Džinn, 6).

Prenosi se da je neki Arap, pripovijedajući, rekao: „Došla je skupina džina i sjela.“ Upitali su ih: „Ko ste vi?“ Rekli su: „Mi smo ljudi među džinima.“ To je značenje koje navodi El-Ferra'. Neki su rekli da je došaptavanje čovjeku od čovjeka poput došaptavanja šejtana, pa su „došaptavačima“ nazvali i džine i ljude, kao što je rečeno: „Tako smo svakom vjerovjesniku odredili neprijatelje, šejtane među ljudima i džinima“ (El-En'am, 112).

Značenje je, dakle, da je naređeno tražiti zaštitu od zla džina i ljudi.

Ismail ibn Muhammed obavijestio nas je, njega Muhammed ibn Isa, njemu Ibrahim ibn Muhammed ibn Sufjan, njemu Muslim ibn el-Hadždžadž, njemu Kutejbe ibn Seid, njemu Džerir, od Bejana, od Kajsa ibn Ebi Hazima, od Ukbe ibn Amira, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Zar ne vidiš ajete koji su objavljeni ove noći? Nikada ranije nisu objavljeni slični njima: ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’“

Ebu Seid Muhammed ibn Ibrahim eš-Šurejhi obavijestio nas je, njega Ebu Ishak Ahmed ibn Muhammed ibn Ibrahim es-Sa'lebi, njemu Ebu el-Hasan Abdurrahman ibn Ibrahim el-Adl, njemu Ebu Abbas Muhammed ibn Ja'kub, njemu Ebu Abbas ibn el-Velid ibn Mersed, obavijestio me je njegov otac, pričao nam je El-Evza'i, pričao mi je Jahja ibn Ebi Kesir, pričao mi je Muhammed ibn Ibrahim ibn el-Haris et-Tejmi, od Ukbe ibn Amira el-Džuhenija, da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćeš li da te obavijestim o najboljem čime oni koji traže zaštitu traže zaštitu?“ Rekao sam: „Hoću.“

Rekao je: „‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’“

Ebu Muhammed Abdullah ibn Abdussamed el-Dževzedžani obavijestio nas je, njega Ebu el-Kasim Ali ibn Ahmed el-Huza'i, njemu Ebu Seid el-Hejsem ibn Kulejb eš-Šaši, njemu Ebu Isa et-Tirmizi, njemu Kutejbe, njemu El-Mufaddal ibn Fudala, od Ukajla, od Ez-Zuhrija, od Urve, od Aiše, koja je rekla: „Kada bi svake noći otišao u postelju, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sastavio bi šake, blago puhnuo u njih i proučio: ‘Reci: On je Allah — Jedan’, ‘Reci: Utječem se Gospodaru svitanja’ i ‘Reci: Utječem se Gospodaru ljudi.’

Zatim bi njima potrao koliko god je mogao po svome tijelu, počinjući od glave i lica, pa po prednjem dijelu tijela. To bi učinio tri puta.“

Ebu el-Hasan es-Serhasi obavijestio nas je, njega Zahir ibn Ahmed, njemu Ebu Ishak el-Hašimi, njemu Ebu Mus'ab, od Malika, od Ibn Šihaba, od Urve ibn Zubejra, od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se razbolio, učio nad sobom sure zaštite i blago puhnuo. Kada bi mu se bolest pogoršala, ja bih ih učila nad njim i njegovom rukom potirala njegovo tijelo, nadajući se blagoslovu tih sura.

Imam Ebu Ali el-Husejn ibn Muhammed el-Kadi i Ebu Hamid Ahmed ibn Abdullah es-Salihi rekli su nam: Pričao nam je Ebu Bekr Ahmed ibn el-Husejn el-Hajri, obavijestio nas je Muhammed ibn Ahmed ibn Ma'kil el-Mejdani, njemu Muhammed ibn Jahja, njemu Abdurrezzak, njemu Ma'mer, od Ez-Zuhrija, od Salima, od Ibn Omera, koji je rekao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema zavisti osim u dva slučaja: čovjeku kojem je Allah dao Kur'an pa ga uči tokom noći i dana, i čovjeku kojem je Allah dao imetak pa ga udjeljuje tokom noći i dana.“

Abdulvahid el-Melihi obavijestio nas je, njega Ahmed ibn Abdullah en-Ne'ime, njemu Muhammed ibn Jusuf, njemu Muhammed ibn Ismail, njemu Ibrahim ibn Hamza, pričao mi je Ibn Ebi Hazim, od Jezida — misli se na Ibn el-Hada — od Muhammeda ibn Ibrahima, od Ebu Seleme ibn Abdurrahmana, od Ebu Hurejre, koji je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Allah ne sluša ništa s takvom pažnjom kao što sluša vjerovjesnika lijepa glasa koji glasno i uljepšano uči Kur'an.“ Završeno.

Ebu el-Hasan es-Serhasi obavijestio nas je, njega Zahir ibn Ahmed, njega Ebu Ishak el-Hašimi, njega Ebu Mus'ab, od Malika, od Ibn Šihaba, od Urve ibn Zubejra, od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se razbolio, učio nad sobom sure zaštite i blago puhnuo. Kada bi mu se bolest pogoršala, ja bih ih učila nad njim i njegovom rukom potirala njegovo tijelo, nadajući se blagoslovu tih sura.