رَبَّنَا افْتَحْ بَيْنَنَا، وَبَيْنَ قَوْمِنَا بِالْحَقِّ، وَأَنْتَ خَيْرُ الْفَاتِحِينَ.
رَبَّنَا افْتَحْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ قَوْمِنَا بِالْحَقِّ وَأَنْتَ خَيْرُ الْفَاتِحِينَ
Učitavanje audija nije uspjelo. Pokušajte ponovo kasnije.
"Ako bismo se u vjeru vašu vratili nakon što nas je Allah iz nje izbavio, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi ne treba da se u nju vraćamo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš. Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvata; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem, po pravdi, Ti si Presuditelj najbolji!"
Oblik: imperativ „iftaḥ“ (افْتَحْ — presudi, odnosno donesi odluku). Ovo je Šu'ajbova, a.s., molba u vrijeme rješavanja spora s mnogobošcima koji su mu prijetili protjerivanjem.
Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija
„Mi bismo, uistinu, na Allaha laž iznijeli kada bismo se vjeri vašoj vratili nakon što nas je Allah iz nje izbavio.“ To znači: Posvjedočite protiv nas da bismo, ako bismo joj se vratili nakon što nas je Allah od nje spasio i izbavio od njenog zla, bili lažljivci koji na Allaha iznose laž. Znamo da nema većeg izmišljanja laži od pripisivanja Allahu sudruga, a On je Jedini, Onaj Koji nema sudruga, Samoopstojeći i Utočište svemu; nije uzeo ni dijete ni suprugu, niti ima sudruga u vlasti.
„Nama ne priliči da se u nju vratimo“, to jest, nemoguće je da se mi vratimo u nju, jer je to za nas nemoguće. Vjerovjesnik, a.s., tako ih je na više načina lišio nade da će se složiti s njima: s jedne strane, oni mrze svoju vjeru i preziru mnogoboštvo u kojem su; s druge strane, ono što zastupaju nazvao je lažju i dao im na znanje da bi on i oni koji su s njim bili lažljivci kada bi ih slijedili. Zatim je priznao Allahovu blagodat prema njima, jer ih je Allah iz nje izbavio.
A povratak u nju nakon što ih je Allah uputio nemoguć je s obzirom na njihovo sadašnje stanje, na veličanje Allaha u njihovim srcima i njihovo priznanje da su Njegovi robovi, te da je On jedini Bog, dostojan obožavanja, bez sudruga. Božanstva mnogobožaca predstavljaju najveću neistinu i nešto krajnje nemoguće. Allah im je podario razum kojim razlikuju istinu od neistine te uputu od zablude.
A kada je riječ o Allahovoj volji i Njegovoj djelotvornoj odredbi među stvorenjima, kojoj niko ne može izmaći, pa makar se svi uzroci povezali i sve snage udružile, oni ne tvrde za sebe da će nešto učiniti ili ostaviti bez izuzetka. Zato su rekli: „Nama ne priliči da se u nju vratimo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš.“ To znači da ni mi ni bilo ko drugi ne možemo izaći iz okvira Njegove volje, koja slijedi Njegovo znanje i mudrost. „Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvata“: On zna šta je dobro za robove i kako da upravlja njihovim poslovima.
„U Allaha se uzdamo“, to jest, oslonili smo se na Njega da će nas učvrstiti na Pravom putu i sačuvati od svih puteva koji vode u Džehennem. Onome ko se uzda u Allaha, Allah je dovoljan i olakšava mu vjerske i dunjalučke poslove.
„Gospodaru naš, Ti presudi između nas i naroda našeg po pravdi“ znači: pomozi potlačenom i onome ko je u pravu protiv nasilnika koji se opire istini. „Ti si Presuditelj najbolji.“ Allahovo presuđivanje Svojim robovima ima dvije vrste: presuda znanja, kojom objašnjava istinu i neistinu, uputu i zabludu, te ko je na Pravom putu, a ko je od njega skrenuo; i presuda kojom daje pobjedu istini.
Tefsir imama Ibn Kesira
„Nama ne priliči da se u nju vratimo, osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš“ — to je vraćanje na Allahovu volju, jer On sve zna i Svojim znanjem sve obuhvata.
„U Allaha se uzdamo“, to jest, u našim poslovima — u onome što činimo i u onome što ostavljamo.
„Gospodaru naš, Ti presudi između nas i naroda našeg po pravdi“ znači: presudi između nas i našeg naroda i pomozi nam protiv njih.
„Ti si Presuditelj najbolji“, to jest, najbolji od onih koji presuđuju, jer si Ti pravedan i nikada ne činiš nepravdu.
Tefsir el-Begavija
„Mi bismo na Allaha laž iznijeli kada bismo se vjeri vašoj vratili nakon što nas je Allah iz nje izbavio, i nama ne priliči da se u nju vratimo“ — nakon što nas je Allah od nje spasio.
„Osim ako to htjedne Allah, Gospodar naš“ znači: osim ako je u Allahovom znanju i volji već određeno da se vratimo u nju; tada bi se Allahova odredba o nama ostvarila i Njegov sud nad nama izvršio.
Ako neko upita: „Šta znači njihov govor: ‘Ili ćete se vratiti u našu vjeru’ i Šu'ajbov, a.s., odgovor: ‘Nama ne priliči da se u nju vratimo’, kada Šu'ajb nikada nije bio u njihovoj vjeri da bi se moglo reći da se vraća u nju?“ Odgovor je: značenje je „ili ćete ući u našu vjeru“, pa je rekao: „Nama ne priliči da u nju uđemo.“ Rečeno je i da značenje glasi: „ako bismo postali pripadnici vaše vjere“, jer riječ „vratiti se“ može značiti „postati“. Također je rečeno da se to odnosi na Šu'ajbov narod, jer su bili nevjernici pa su povjerovali, a Šu'ajb je odgovorio u njihovo ime.
Uzvišeni kaže: „Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvata“, to jest, Njegovo znanje obuhvata sve.
„U Allaha se uzdamo“ u pogledu onoga čime nam prijetite. Zatim se Šu'ajb, pošto je izgubio nadu da će oni uspjeti, ponovo obratio riječima: „Gospodaru naš, Ti presudi između nas i naroda našeg“, što znači: donesi presudu između nas, „po pravdi“. El-Fettah znači Sudija. „Ti si Presuditelj najbolji“, to jest, najbolji od onih koji sude.
U „Tefsiru et-Taberija“ pojašnjeno je jezičko značenje Allahovog imena „El-Fettah“: „Sudija koji daje pobjedu istini“.