رَبِّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ، أَنْ أَسْأَلَكَ مَا لَيْسَ لِي بِهِ عِلْمٌ، وَإِلَّا تَغْفِرْ لِي، وَتَرْحَمْنِي أَكُنْ مِنَ الْخَاسِرِينَ.
رَبِّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ أَنْ أَسْأَلَكَ مَا لَيْسَ لِي بِهِ عِلْمٌ وَإِلَّا تَغْفِرْ لِي وَتَرْحَمْنِي أَكُنْ مِنَ الْخَاسِرِينَ
Učitavanje audija nije uspjelo. Pokušajte ponovo kasnije.
"Gospodaru moj", reče, "Tebi se ja utječem da Te više nikada ne zamolim za ono što ne znam! Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, sigurno ću biti među gubitnicima."
Oblik dove: utjecanje Allahovoj zaštiti riječima „eʿūzu bike“ (أَعُوذُ بِكَ) i ponizno priznanje vlastite nemoći. Ovo je Nuhova dova nakon što ga je Allah ukorio zbog molbe za spas njegovog sina nevjernika.
Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija
Tada se Nuh, alejhis-selam, veoma pokajao zbog onoga što je izgovorio i rekao: „Gospodaru moj, utječem Ti se da od Tebe tražim ono o čemu nemam znanja. Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, bit ću među gubitnicima.“ Oprostom i milošću rob se spašava toga da bude među gubitnicima. Ovaj ajet ukazuje na to da Nuh, alejhis-selam, nije znao da je njegova molba Gospodaru za spas sina zabranjena i da potpada pod Njegove riječi: „I ne obraćaj Mi se za one koji su nasilje učinili; oni će, zaista, biti potopljeni.“
(Hud, 37) Kod njega su se, međutim, sukobila dva propisa, pa je pomislio da sin potpada pod riječi: „i tvoju porodicu“ (Hud, 40). Nakon toga mu je postalo jasno da sin potpada među one za koje mu je zabranjeno upućivati dovu i zauzimati se.
Tefsir imama Ibn Kesira
Ibn Kesir navodi: „Nuh se utjecao Allahu od neprimjerenih molbi i zatražio oprost zbog ljudskog saosjećanja prema svom potopljenom sinu nevjerniku.“
Tefsir el-Begavija
„Reče Nuh: ‘Gospodaru moj, utječem Ti se da od Tebe tražim ono o čemu nemam znanja. Ako mi ne oprostiš i ne smiluješ mi se, bit ću među gubitnicima.’“
U Sahihu el-Buharije (br. 4712) opisuje se događaj velikog zagovorništva (šefa‘ata) na Sudnjem danu, kada će se Nuh sjetiti upravo ove svoje molbe.