Zahvala za vječno boravište

Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija

(Koji nam je boravište darovao) znači: spustio nas je u nj da se nastanimo i trajno boravimo, a ne da kroz njega samo prođemo i uzmemo pouku. (Vječno boravište) jeste boravište u kojem se ostaje zauvijek i u kojem čovjek želi da boravi zbog obilja njegovih dobara, neprekidne radosti i nestanka svega što muti spokoj. To što nam je dao da se nastanimo u njemu (iz dobrote Svoje) jeste Njegova dobrota i plemenitost prema nama, a ne naša djela. Da nije Njegove dobrote, ne bismo dospjeli do onoga do čega smo dospjeli.

(Gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti) znači: neće biti umora u tijelima, srcima ni snagama, niti od obilja uživanja. To ukazuje na to da će Allah Uzvišeni njihova tijela stvoriti u savršenom stanju i trajno im pripremiti sredstva udobnosti, tako da ih neće doticati ni umor, ni klonulost, ni briga, ni tuga. To ukazuje i na to da stanovnici Dženneta neće spavati, jer je svrha sna da ukloni umor i donese odmor, a stanovnici Dženneta su u drugačijem stanju. San je i manja smrt, a stanovnici Dženneta ne umiru.

Allah neka nas, Svojom dobrotom i plemenitošću, učini jednim od njih.

A kada im se blagodat upotpuni i radost usavrši, (reći će: „Hvaljen neka je Allah, Koji je od nas tugu odstranio“) — a to obuhvata svaku vrstu tuge. Neće ih žalostiti manjak ljepote, hrane, pića, užitaka niti njihovih tijela, niti briga zbog trajanja boravka. Oni su u blaženstvu za koje ne vide ništa što bi mu se moglo dodati, a ono se povećava zauvijek. (Gospodar naš, zaista, mnogo prašta) jer nam je oprostio posrtaje, (i blagodaran je) jer je primio naša dobra djela, umnogostručio ih i dao nam iz Svoje dobrote ono što naša djela i želje nisu dosezali.

Njegovim oprostom spasili su se svega što je neugodno i čega su se pribojavali, a Njegovom zahvalnošću i dobrotom dobili su sve što su željeli i voljeli.

Tefsir imama Ibn Kesira

(Hvaljen neka je Allah, Koji je od nas tugu odstranio) — to je strah od onoga što se može dogoditi; On ga je od nas uklonio i oslobodio nas briga dunjaluka i Ahireta kojih smo se pribojavali i na oprezu bili. Abdurrahman ibn Zejd ibn Eslem prenosi od svoga oca, a on od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sljedbenici riječi ‘Nema boga osim Allaha’ neće osjećati usamljenost u svojim kaburima ni prilikom proživljenja. Kao da vidim sljedbenike riječi ‘Nema boga osim Allaha’ kako otresaju zemlju sa svojih glava i govore: (Hvaljen neka je Allah, Koji je od nas tugu odstranio).“ Ovaj hadis prenosi Ibn Ebi Hatim.

Et-Taberani kaže: „Pričao nam je Džafer ibn Muhammed el-Firjabi, njemu Jahja ibn Musa el-Mervezi, njemu Sulejman ibn Abdullah ibn Vehb el-Kufi, od Abdulaziza ibn Hakima, od Ibn Omera, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sljedbenici riječi „Nema boga osim Allaha“ neće osjećati usamljenost prilikom smrti, u svojim kaburima ni prilikom proživljenja. Kao da ih gledam u trenutku povika: otresaju zemlju sa svojih glava i govore: (Hvaljen neka je Allah, Koji je od nas tugu odstranio. Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je).’“

Ibn Abbas i drugi kazali su: „Oprostio im je mnoge loše postupke, a zahvalno primio malobrojna dobra djela.“

(Koji nam je boravište darovao) — govorit će: On nam je dao ovaj stepen i ovo boravište Svojom dobrotom, blagonaklonošću i milošću; naša djela to nisu zaslužila. U vjerodostojnoj zbirci potvrđeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Niko od vas neće ući u Džennet zbog svojih djela.“ Upitali su: „Zar ni ti, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Ni ja, osim ako me Allah ne obuhvati Svojom milošću i dobrotom.“

(Gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti) znači: neće nas doticati tegoba ni iscrpljenost. I „umor“ i „klonulost“ koriste se za iscrpljenost. Možda se time želi poreći i jedno i drugo, tako da njihova tijela i duše neće osjećati umor. Allah najbolje zna.

Oni su, između ostalog, na dunjaluku ulagali trud u ibadetu, a ulaskom u Džennet prestaju njihove obaveze i oni su u stalnom, neprekidnom počinku. Allah Uzvišeni kaže: (Jedite i pijte radosni zbog onoga što ste u danima minulim zaradili) (El-Hakka, 24).

Tefsir el-Begavija

(I govorit će) — to jest, govorit će kada uđu u Džennet: (Hvaljen neka je Allah, Koji je od nas tugu odstranio). Riječi „hazen“ i „huzn“ imaju isto značenje, kao riječi „bukhl“ i „bahal“ [škrtost]. Ibn Abbas je rekao: „Misli se na tugu zbog Vatre.“ Katade je rekao: „Tugu zbog smrti.“

Mukatil je rekao: „Bili su zabrinuti jer nisu znali šta će Allah s njima učiniti.“ Ikrima je rekao: „Tugu zbog grijeha i loših djela te strah da im dobra djela neće biti primljena.“ El-Kasim je rekao: „Tugu zbog nestanka blagodati, promjene stanja srca i straha od konačnog ishoda.“ Rečeno je i: „Tugu zbog strahota Sudnjega dana.“

El-Kelbi je rekao: „Ono što ih je na dunjaluku brinulo u vezi sa Sudnjim danom.“ Seid ibn Džubejr je rekao: „Briga zbog hljeba na dunjaluku.“ Rečeno je i: „Briga za opskrbu.“ Ez-Zedždžadž je rekao: „Allah je od stanovnika Dženneta odstranio svaku tugu, bilo da je bila vezana za život na ovome svijetu ili za Ahiret.“

Obavijestio nas je Ebu el-Hasan Ali ibn Muhammed ibn ed-Dahhak, hatib, prenoseći od Ebu Ishaka Ibrahima ibn Muhammeda el-Isferajinija; on od Ebu Bekra Ahmeda ibn Ibrahima el-Ismailija; on od Ebu el-Abbasa Ahmeda ibn Muhammeda et-Turabija; on od Jahje ibn Abdulhamida; on od Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema, od njegova oca, od Ibn Omera, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Sljedbenici riječi ‘Nema boga osim Allaha’ neće osjećati usamljenost u svojim kaburima ni prilikom proživljenja.

Kao da vidim sljedbenike riječi ‘Nema boga osim Allaha’ kako otresaju zemlju sa svojih glava i govore: ‘Hvaljen neka je Allah, Koji je od nas tugu odstranio.’“ Allahove riječi: (Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je).

(Koji nam je boravište darovao) — spustio nas je u nj; (vječno boravište), to jest, boravište; (iz dobrote Svoje; gdje nas umor neće doticati) — neće nas zadesiti tegoba ni teškoća; (i u kome nas klonulost neće snalaziti) — iscrpljenost od umora.