Molitva za zaštitu i izbavljenje
رَبَّنَا لَا تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِلْقَوْمِ الظَّالِمِينَ، وَنَجِّنَا بِرَحْمَتِكَ مِنَ الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ.
رَبَّنَا لَا تَجْعَلْنَا فِتْنَةً لِلْقَوْمِ الظَّالِمِينَ وَنَجِّنَا بِرَحْمَتِكَ مِنَ الْقَوْمِ الْكَافِرِينَ
Učitavanje audija nije uspjelo. Pokušajte ponovo kasnije.
"U Allaha se uzdamo", rekoše oni."Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za ljude koji nepravdu čine. l spasi nas milošću Svojom od naroda koji ne vjeruje!"
Oblik zabrane „lā tedž‘alnā“ (لَا تَجْعَلْنَا — ne učini nas) i molba „nedždžinā“ (نَجِّنَا — spasi nas). Ovo je dova potlačenih mladića iz Musaovog naroda, koji su se pouzdali u Allaha.
Tefsir šejha Abdurrahmana es-Sa’dija
Oni su postupili prema toj zapovijedi i rekli: „U Allaha se uzdamo. Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za narod koji nepravdu čini“, tj. ne daj da oni nad nama zavladaju pa da nas izlože iskušenju ili nadvladaju, te da zbog toga i sami budu dovedeni u iskušenje i kažu: „Da su oni bili na istini, ne bi bili poraženi.“
„I spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje“, kako bismo bili sačuvani njihovog zla i mogli svoju vjeru uspostaviti tako da izvršavamo njene propise i javno je ispovijedamo, bez protivnika i suparnika.
Tefsir imama Ibn Kesira
„I spasi nas, milošću Svojom“, tj. izbavi nas Svojom milošću i dobrotom, „od naroda koji ne vjeruje“, tj. od onih koji su zanijekali istinu i prikrili je, dok smo mi povjerovali u Tebe i na Tebe se oslonili.
Sinovi Israilovi postupili su prema tome i rekli: „U Allaha se uzdamo. Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za narod koji nepravdu čini“, tj. ne daj da nas nadvladaju i da njima prepustiš vlast nad nama, pa da pomisle kako im je vlast nad nama data zato što su oni na istini, a mi na neistini, te da zbog toga budu dovedeni u iskušenje. Tako se prenosi od Ebu Midžleza i Ebu Duha.
Ibn Ebi Nedžih i drugi prenose od Mudžahida da je rekao: „Nemoj nas kazniti rukama faraonovog naroda niti kaznom od Sebe, pa da faraonov narod kaže: ‘Da su oni bili na istini, ne bi bili kažnjeni i mi ne bismo imali vlast nad njima’, te da zbog nas budu dovedeni u iskušenje.“ Abdurrezzak kaže: Obavijestio nas je Ibn Ujejne, od Ibn Nedžiha, od Mudžahida, o riječima: „Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za narod koji nepravdu čini“: „Ne daj da oni nad nama zavladaju pa da nas izlože iskušenju.“
Tefsir el-Begavija
„U Allaha se uzdamo“, tj. na Njega se oslanjamo. Zatim su uputili dovu i rekli: „Gospodaru naš, ne učini nas iskušenjem za narod koji nepravdu čini“, tj. ne daj da oni nad nama odnesu pobjedu i ne daj da nas usmrte njihovim rukama, pa da pomisle kako mi nismo bili na istini i tako još više povećaju svoju oholost i nasilje. Mudžahid je rekao: „Nemoj nas kazniti kaznom od Sebe, pa da faraonov narod kaže: ‘Da su oni bili na istini, ne bi bili kažnjeni’, i pomisle da su bolji od nas, te budu dovedeni u iskušenje.“ „I spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje.“
U Sahihu al-Buharija (br. 6347) prenosi se od Ebu Hurejre da je Vjerovjesnik molio Allaha za izbavljenje od težine iskušenja i nadvladavanja neprijatelja.